Kao jedna od posljednjih zemalja u Europi, Hrvatska mijenja model
istrage u koji nitko nije zadirao puna tri stoljeća, još od 1875.
godine. Korjenitim izmjenama Zakona o kaznenom postupku (ZKP), u prvi
plan dolaze tužitelji i policajci. Istražni suci koji su mjesecima,
ponekad i godinama, u svojim sobicama, smještenima uglavnom u
prizemljima ili potkrovljima sudskih zgrada, prevrtali spise,
definitivno odlaze u povijest. Tek će dio njih dobiti novu ulogu, i
novi naziv – suci istrage, a glavna će im briga biti zaštita ustavnih
prava osumnjičenika.
U novom modelu istrage, koji javnost poznaje iz američkih filmova,
glavnu riječ imat će državni odvjetnici. Oni će odlučivati o pokretanju
istrage, nalagati policiji koje će dokaze prikupljati, procjenjivati
hoće li odustati od postupka, te sami određivati kada je prikupljeno
dovoljno materijala za podizanje optužnice.
– Polazište za izmjene ZKP-a bilo je htijenje da se ubrzaju postupci –
kaže Damir Kos, sudac Vrhovnog suda i predsjednik Udruženja za
kaznenopravnu znanost i praksu, te jedan od članova radne skupine koja
je pisala potpuno novi zakon. Kao druga dva cilja novog propisa navodi
osnaživanja pozicije stranaka te jačanje položaja žrtve.
Što konkretno znače izmjene ZKP-a, i kako će ubrzati postupke, dijelom
bi se moglo ilustrirati na slučaju Branimira Glavaša, prvooptuženoga za
ratne zločine počinjene nad srpskim civilima u Osijeku tijekom 1991. i
1992. godine.
Glavaš i Brodosplit
Proces protiv Glavaša iniciran je još u srpnju 2005. godine, kada je ga
je Krunoslav Fehir optužio da je bio nalogodavac zločina. Uslijedila je
takozvana policijska istraga koja je trajala godinu dana, a onda je još
godinu i pol trajala sudska. Tijekom policijskih izvida saslušani su
bili brojni svjedoci, ali njihove izjave nisu imale formu dokaza dok
nisu bile ponovljene pred istražnim sucem.
Foto: Željko Lukunić
A na godinu dana dugom putu do istražnog suca, neki su svjedoci bili
zastrašeni, neki su se pokolebali pa su mijenjali iskaze. To se
dogodilo s ratnim gradonačelnikom Osijeka, Zlatko Kramarićem,
pukovnikom Ivanom Grujićem i još nekima koji su kod istražnog suca
bitno razblažili sjećanja što su ih u odnosu na Glavaševu ratnu ulogu
iznijeli pred policijom.
Da smo tada imali ZKP koji je trenutačno pred drugim čitanjem u Saboru,
tužitelj bi odmah nakon što im je Fehir dao iskaz nalogom morao
otvoriti istragu. U roku od osam dana Glavaš bi po zakonu bio
obaviješten da se protiv njega vodi istraga te bi dobio pouku o svojim
pravima. Bitno je, međutim, da bi od toga trenutka policija sve radnje
obavljala po nalogu državnog odvjetnika, a najvažnije je da bi svi
iskazi dani policajcima imali kasnije na sudu snagu dokaza i ne bi bilo
mogućnosti naknadnog predomišljanja.
Prilikom pisanja novog ZKP-a vodilo se računa i o pravima okrivljenika,
pa od početka može imati branitelja i ima pravo biti upoznat sa svime
što je poduzeto u istrazi i eventualno prije njenog formalnog
otvaranja. Primjerice, ako je policija prije nego što je državni
odvjetnik izdao nalog o otvaranju istrage obavila pretragu doma, uzela
otiske prstiju, provela vještačenja, oduzela kakve predmete, sve to
mora biti navedeno u nalogu koji se dostavlja okrivljeniku. Također je
bitno i to da se nijedna mjera kojom se zadire u ustavna prava, kao što
je prisluškivanje, tajno praćenje, snimanje, pretrage doma i druge, ne
može odrediti samo na temelju volje i procjene tužitelja, već ih treba
odobriti sudac istrage.
Budući da je kazneni postupak protiv Glavaša jedan od onih gdje su
došle do izražaja sve slabosti aktualnog kaznenog postupka, zahvalan je
i za ilustraciju nekih drugih bitnih promjena koje donosi ZKP. Tako se
valja prisjetiti Glavaševa štrajka glađu zbog kojeg su liječnici
procijenili da nije sposoban pratiti istragu, a suci je prekinuli sve
dok Glavaš nije opet počeo jesti. Po novome ZKP-u, takvog prekida
istrage ne bi bilo jer zakon koji je u saborskoj proceduri jasno kaže
da se istraga neće prekidati ako se okrivljenik sam doveo u stanje u
kojem nije sposoban sudjelovati u postupovnim radnjama.
Foto: Dalibor
Urukalović
Kada se uzmu u obzir do sada pobrojene promjene u ZKP-u, proizlazi da
bi po novome modelu, umjesto ukupno dvije i pol godine, istraga protiv
Glavaša trajala najviše godinu dana, i ne bi se morala voditi na dva
suda, već bi sve provela osječka policija i tužiteljstvo, a Glavaš bi
već imao presudu u rukama.
Snimanje obvezno
Da je ubrzanje kaznenih postupaka o kojemu je govorio sudac Kos doista
potrebno, ponešto govori i slučaj Brodosplit.
Podsjetimo, riječ je o predmetu u kojem se na ugovoru o gradnji
četiriju tankera naknadnim pobočnim pismima iz splitskog
brodogradilišta, kako tvrde tužitelji, izvuklo 4,7 milijuna dolara.
Slučaj je otvoren u travnju 2006. godine, kad je austrijski Ured za
sprječavanje pranja novca dostavio informaciju o tome da je transakcija
iz Brodosplita sumnjiva. Od samoga početka postojao je prijepor između
splitske policije i Državnog odvjetništva. Dok je policija tvrdila da u
ugovaranju gradnje tankera čelnici splitskog škvera nisu napravili
ništa nelegalno, tužitelji su inzistirali na tome da je riječ o
nezakonitom izvlačenju novca. Policija na kraju uopće nije podnijela
kaznenu prijavu, nego je ovo postao prvi slučaj u kojem su tužitelji
bez policijske prijave zatražili otvaranje sudske istrage, a ta istraga
do današnjeg dana nije gotova.
Po novome ZKP-u policija uopće ne bi trebala podnositi kaznenu prijavu.
Otvaranje istrage ionako počinje odlukom tužitelja, a policija bi, u
ulozi istražitelja (istražitelji mogu biti i poreznici, inspektori,
carinici ili druge osobe kojima tužitelj naloži da provedu određene
istražne radnje), obavila one poslove koje joj državni odvjetnik
naloži. O radnjama koje bi provela, policija bi morala podnijeti
izvješće, nakon što bi državni odvjetnik sve imao na stolu i
procjenjivao raspolaže li s dovoljno dokaza za podizanje optužnice. Po
novome modelu istrage, u slučaju Brodosplita policiju se ne bi moglo
optuživati za opstrukciju, a do danas bi bilo jasno ima li u cijelome
slučaju dovoljno elemenata za suđenje.
Krupna novost koja se uvodi u ZKP, a koja će sigurno pridonijeti
utvrđivanju istine u sudskim postupcima, obvezno je audio i
videosnimanje svih razgovora koje policija obavi sa svjedocima i
okrivljenicima. O koliko je važnoj promjeni riječ također ilustrira
slučaj Glavaš.
Foto: Davor Javorović
Naime, Glavaševa ratna tajnica Gordana Getoš-Magdić u policiji je
izjavila da je upravo Glavaš naređivao likvidacije srpskih civila na
Dravi, a da je ona bila kurir, odnosno da je njegove zapovijedi
prenosila neposrednim izvršiteljima. Kod istražnog suca Getoš-Magdić je
rekla da ostaje pri toj izjavi, da bi na glavnoj raspravi sve poricala
navodeći da je takav iskaz dala pod policijskom prisilom. Sudac koji
vodi postupak potrošio je nekoliko mjeseci na ispitivanja svjedoka i
izvođenje dokaza koji su trebali razjasniti je li Getoš-Magdić lagala
policiji ili kasnije na sudu. Da je bilo audio i videosnimanja, takve
dvojbe uopće ne bi bilo.
Nikakve sumnje ne bi bilo ni u slučaju ubojstva svećenika Josipa
Rafaja, kao ni u cijelom niz drugih kada optuženici – poput Srećka
Uzelca, koji je u travnju ove godine policiji je priznao da je zbog
ljubomore ubio svećenika – na suđenju povlače priznanje tvrdeći da ih
je na njega natjerala policija.
U ZKP-u, koji na oko 220 stranica donosi cijeli niz potpuno novih
rješenja u vođenju kaznenog postupka, ipak nisu sva rješenja lagodna za
tužitelja. Državni odvjetnik je od početka do kraja glavni u istrazi,
policajci, ali i svi drugi moraju ga “opsluživati”, ali je zato
ograničen rokovima i u potpunosti snosi odgovornost za uspjeh cijelog
postupka. Tako se istraga mora završiti u roku od šest mjeseci, a u
posebno složenim predmetima, uz pisano obrazloženje, taj se rok može
produljiti na još šest mjeseci. Nakon završetka istrage, tužitelj je
dužan u roku od 15 dana podignuti optužnicu ili obustaviti istragu.
Tijekom provođenja istrage okrivljenik ima pravo uvida u rezultate
istrage, ali se također može obratiti i sucu istrage, te od njega
zatražiti da se provedu određene radnje koje su i njemu u interesu.
Foto: Arhiva VL
Postupak optuživanja također je uređen na potpuno nov način. Kada
državni odvjetnik sastavi optužnicu (okrivljeni na nju ima pravo
prigovora), s njom izlazi pred veliko sudsko vijeće (optužno vijeće)
kojemu stranke (optužba i obrana) iznose argumente za i protiv suđenja.
Konačnu odluku o tome hoće li se potvrditi optužnica i ići u sudski
postupak donosi optužno vijeće. Okrivljenik može pred tim vijećem i
priznati krivnju te se nagoditi o kazni, kao što to rade studenti
optuženi u akciji Indeks, koji priznaju da su kupili ispite, ali
istodobno terete profesore te dobivaju uvjetne kazne.
Unakrsno ispitivanje
Važan stadij u kaznenom postupku koji slijedi nakon potvrđivanja
optužnice jest pripremno ročište. Na tome ročištu stranke iznose dokaze
kojima će se koristiti na suđenju i to im je zadnja šansa da predlože
dokaz za koji su znale da postoji. Kasnije, kada započne suđenje, mogu
se iznijeti samo oni dokazi za koje se doznalo naknadno.
Po novome ZKP-u drugačiju ulogu imat će i suci koji vode postupke. U
odnosu na njih najveća je promjena da više ne moraju po službenoj
dužnosti provoditi dokaze, već je to posao za koji će biti zaduženi
isključivo tužitelji i obrana. Daljnja velika novost je da se na
suđenje uvodi takozvano unakrsno ispitivanje. Smisao toga ispitivanja
je da se svjedoka može ispitivati samo na one okolnosti zbog kojih je
pozvan na sud. Takvo će suđenje zahtijevati kudikamo veću pripremu
zastupnika optužbe i obrane jer više neće moći postavljati općenita
pitanja, poput toga da svjedok ispriča sve čega se sjeća, nego će
pitanja morati biti konkretna i precizna.
Cijena ZKP-a do 2011. 130 milijuna kuna
Gotovo 130 milijuna kuna trebalo bi, i to prema procjeni iz 2005. godine, potrošiti kako bi se do 2011. godine potpuno mogao provesti novi Zakon o kaznenom postupku. Za tri godine MUP bi za primjenu ZKP-a, i to za edukaciju i tehničko opremanje, trebao izdvojiti 65,17 milijuna kuna, a Državno odvjetništvo 60 milijuna. Kod tužitelja dio novca otišao bi na otvaranje novih radnih mjesta. Troškovi Ministarstva pravosuđa mahom se svode na edukaciju sudaca i tužitelja te savjetnika za žrtve kriminala.
