Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 174
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
PRIJEDLOG

Ne rade svi učitelji jednako i zato ne mogu svi imati iste koeficijente

Prosvjed učitelja i profesora
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
1/3
27.10.2019.
u 09:55

Zašto se ne bi uveo model po kojem bi se najvišim iznosom nagrađivali najbolji, a najnižim iznosom profesori i učitelji koji nemaju dobre rezultate u radu s učenicima?

Masovno povećanje koeficijenata složenosti poslova za sve učitelje, profesore i nastavnike u osnovnim i srednjim školama za šest posto, koliko su sindikalni predstavnici tražili od Vlade, nije put, još manje garancija, za očuvanje digniteta članova tog iznimno važnog sektora.

Pogrešno linearno povećanje

Kao predstavnici svih obrazovnih djelatnika, sindikati su trebali biti jasniji u zahtjevu, kako bi doista ostavili dojam da su u svojoj borbi dobronamjerni prema svojim članovima. Trebali su biti uzori koji bi postavili temelje i za sve ostale zaposlenike javnih službi. Jer tražiti linearno povećanje koeficijenata za sve, pucanj je u prazno.

Zašto? Zato što svi nastavnici, učitelji i profesori Hrvatske, znaju to dobro sindikalci, ali i roditelji i učenici, kao i političari, ne rade i ne trude se jednako. Neće se truditi jednako ni linearnim povećanjem koeficijenata, ako Vlada odluči ipak prihvatiti njihove zahtjeve. Tako će najbolji nastavnici, oni koji djeci uspijevaju pojasniti gradivo, oni koji znaju kako usaditi znanje, oni koji dodatno rade s učenicima i pripremaju ih za razna natjecanja, oni zbog čijeg rada roditelji ne moraju plaćati instrukcije, a sustav ih itekako ima, ostati zakinuti u odnosu na one nastavnike koji ne ulažu jednake napore – na istom radnom mjestu imat će iste koeficijente i jednaku plaću.

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Ni sindikalci i političari nemaju snage, a čini se ni volje, osim međusobnih ucjena koje se prelijevaju preko učeničkih leđa, otisnuti se dužim i težim putem i učiteljima doista dati na važnosti. A borba s koeficijentima svakako čeka ili ovu ili bilo koju nadolazeću Vladu.

Pravi put u toj borbi značio bi – za jedno radno mjesto tri različita koeficijenta. Najveći za iznimne nastavnike, srednji i najniži koeficijent za one nastavnike čiji rad nije bio dovoljan, čiji učenici ovise o instrukcijama, nisu usvojili gradivo ili nisu u godini dana napravili bilo kakav pomak. Nije to topla voda, u brojnim europskim zemljama sustav je postavljen upravo tako – rezultati se nagrađuju. Krenimo od baze – učenike ocjenjujemo od jedan do pet, procjenjujemo njihov napredak i trud, čemu onda istu metodiku ne bismo primijenili za sve u javnom sektoru?

Nacionalni ispiti za rezultate

Takav model mogao bi jednostavno funkcionirati vanjskim vrednovanjem svih škola, za što Hrvatska ima kapacitete i znanja. Dokazano je to uvođenjem državne mature čiji rezultati dokazuju rezultate PISA istraživanja i što je u obrazovnom sustavu dokazano najbolja antikorupcijska mjera.

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje planira i uvođenje nacionalnih ispita, što je još jedna smjernica za dobivanje jasnijih rezultata – ne samo učenika nego i njihovih nastavnika. No Hrvatska nema postavljenu metodologiju – nacionalni ispit znanja koji ne ulazi u imenik kao bodovna ocjena, nego daje uvid u znanje učenika, treba se provesti početkom i potkraj svake školske godine. Tako se prati napredak učenika.

Takav posao ne može i ne smije biti, niti u europskim državama jest, prepušten Vladi i Ministarstvu, već treba biti orijentiran na neovisnu instituciju koja izrađuje modele vrednovanja i praćenje kriterija. Potreban je i registar, koji bi također vodilo isto neovisno tijelo, o broju instrukcija kod pojedinog profesora. Takvim modelom vrednovanja rezultata ne bi bilo potrebno povećati ni masu plaća u proračunu jer bi se oduzimanjem od lošijih nastavnika nagradilo najbolje osjetnim povećanjem. Što o takvom modelu koji predlažemo misle sindikati, nismo uspjeli doznati.

Ni Branimir Mihalinec ni Sanja Šprem jučer se nisu javljali na telefon.

PRIJEDLOG MODELA

1. tri koeficijenta za jedno mjesto

Najviši koeficijent najboljima, srednji i najniži onim učiteljima i profesorima koji ne postižu rezultate. Budimo realni – različiti učitelji na istom radnom mjestu ne rade s učenicima jednako

2. formiranje tijela za vanjsko vrednovanje

Neovisno tijelo treba pratiti uspješnost, no za to im treba i polazna i “izlazna” varijabla – nacionalnim ispitima učenika iz svih predmeta dobila bi se slika koliko je profesorski rad uspješan

3. o plaći mišljenje i vanjskog tijela

Vanjsko tijelo bi dodatnim edukacijama i kontrolama odlučivalo koji koeficijent pripada kojem profesoru i na osnovi njihovih procjena Ministarstvo bi isplaćivalo plaću

4. suzbijmo instrukcije

Oni profesori i učitelji zbog kojih učenici moraju redovito na instrukcije moraju mijenjati svoj rad ili ih, u konačnici, škola mora promijeniti. Moraju znati kako gradivo objasniti svakom učeniku

Komentara 74

PE
Peropero
11:15 27.10.2019.

Nemoguće je objektivno mjeriti rezultate rada u nastavi. Ako predaješ u MIOCU imat ćeš izvrsne rezultate jer su tamo super učenici koji sami nauče i idu na natjecanja gdje su vrlo uspješni. Ako radiš u manjem mjestu imaš par učenika u razrednom odjelu koji su dorasli ovim iz MIOC-u.

KR
krenica
12:55 27.10.2019.

Koji koeficijent ćemo postaviti za vridne nam Saborske spavače. Puno bolje i jeftinije bi nam bilo Sabornicu izdavati za privatne svrhe a ove cirkusante na radne akcije.

Avatar Keep_calm
Keep_calm
10:23 27.10.2019.

Veću hrpu gluposti nisam odavno pročitala. Hajdemo suzbijati uravnilovku, ali pritom pođimo od struke koja je dosad bila najmanje plaćena, i koja je najviše podložna subjektivnom procjenjivanju. Učenici idu na instrukcije?Možda nisu izabrali odgovarajuću školu? Ide li velći dio učenikaa nekog profesora na instrukcije, ili samo neki? Možda bi bolje prošli na maturi da su im brižni roditelji manje opravdavali neopravdane izostanke? A ne pada vam na pamet plaće sudaca, ili državnih činovnika, povezati s brojem riješenih slučajeva? A što ćete s doktorima, hoće li netko brojati mrtve?! I samo još jedan detalj: učitelji i profesori koji su se potrudili na napredovanju i do sada su imali veću plaću. Samo se bojim da je i to prava plaćica usporedbi s dva zanimanja, koja neću spominjati, a u kojima nitko ne traži diplomu fakulteta, ni cjeloživotno obrazovanje, a dozvoljeno je lupetati i pisati koješta do mile volje.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije