Može li slučaj nadstrešnice u Novom Sadu, koji se dogodio 1. studenoga 2024., na neki način poslužiti kao svojevrsni model za razumijevanje onoga što se sada događa na hrvatskoj političkoj sceni oko otpada u Lici? Točnije, je li slučaj otrovnog otpada u Lici za hrvatsku vlast i Andreja Plenkovića politički ono što je nadstrešnica postala za srbijansku vlast: događaj koji sam po sebi nosi stvarnu i potencijalno vrlo ozbiljnu odgovornost, ali koji se postupno pretvara u sukob vlasti s oporbom, prosvjednicima i medijima? Sam premijer Andrej Plenković od početka slučaja u Lici, u obračunu sa svima koji drukčije misle, navodi i pokušaj prepisivanja scenarija slučaja nadstrešnice u Novom Sadu, u kojem vlast već gotovo dvije godine optužuje prosvjednike i nezavisne medije za protudržavno djelovanje. Posebno ima želju dijeliti packe medijima.
Nadstrešnica i Gospić su identični psihološki scenarij. Ljudi inicijalno postanu ljuti, bijesni i gnjevni, a onda se se u njima psihološkim smicalicama budi histerija, strah i panika, i tada to prestanu biti racionalni ljudi i postaju zombiji kojima se manipulira. Pa pogledajte jučerašnji skup. Zahtjevi vladi su postavljeni tek na samom skupu, dakle ljudi su kao zombiji došli na skup, a nisu imali pojma zašto. Isto je bilo i u Srbiji. Svaka dva dana je bio novi prosvjed, i nitko nije imao pojma što se na istom traži, koji su konkretni zahtjevi, je li vlada ispunila prethodne zahtjeve.