Naše predrasude nekad ne idu ukorak s vremenom. Dobar primjer toga ukorijenjen je stav među ljudima da mladi još uvijek glasaju za ljevicu i progresivce, da prosvjeduju na ulici tražeći više prava za manjine, buneći se protiv sustava. No stvarnost je suprotna – mladi su danas u Europi sve skloniji desnici i populistima, ako uopće izlaze na izbore. Slično je i s radnicima, ali to je neka druga priča. Najnoviji je primjer skretanja mladih prema desnici biračka baza njemačke krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja je nedavno pobijedila na izborima u pokrajini Saska-Anhalt, a u nedjelju bi mogla prema anketama pobijediti i u drugoj pokrajini, Mecklenburg-Zapadno Pomorje. Rast te stranke počiva, među ostalim, na uspjehu među mladima – čak 41 posto onih između 18 i 24 godine glasalo je za AfD u pokrajini Saska-Anhalt. Za AfD bilo još više onih koji imaju između 35 i 59 godina, a toj stranci najmanje su skloni najstariji stanovnici.
A što reći za EU? Danas to možemo objasniti najgorim izrazima: birokratizam, NGO-cratie iliti NVO-kracija i sve negativno što ide uz to. To rezultira demokratskim deficitom (pogledajte EU strukture i javni sektor) gdje odluke donose činovnici koje nije moguće smijeniti. Čak su i stranke i parlamenti nemoćni pred raznim vijećima, agencijama, radnim skupinama i sličnim glupostima... A degradacija društva vidi se kroz nametanje ideologija i agende od vrha prema dolje, naročito kroz aktiviste u medijima, kulturi. Nameću se uski ideološki ciljevi bez ikakvog konsenzusa pa onda imamo oštru podjelu društva. Samim time sve institucije nisu neutralne, što bi trebala biti osnova, kao servis građana, nego se bave zastupanjem ideologija i udruga... Zato imamo hiperregulaciju da bi se zadovoljila birokratska želja za propisima i aktivistička želja za kontrolom, imamo skupe, besmislene i neučinkovite projekte... To se baš jako vidi po strašnoj sporosti u krizi, a najgore je da je važnije zadovoljiti administrativnu formu nego dobiti rezultat. Još je strahota aktivizma da se u svemu tome izjednačavajuishodi, a ne prilike... Katastrofa. Normalno da neki sa zdravim razumom nastupaju protiv toga, a danas nema nikoga osim tzv. desnice koja bar formalno pokušava biti protiv.