Mediji su puni smrti: ljudi umiru u Ukrajini i na Bliskom istoku, u Crnom i Crvenom moru, od dronova i raketa, od ebole i raka, od poplave i suše, u odronima i potresima, od gladi i od debljine. Sve se to isporučuje na naše zaslone s političkim izjavama, ekonomskim izvješćima, snimkama nereda, influencerima, prometnim nesrećama, kućnim ljubimcima, požarima, sportom, klimatskim slomom, receptima i reklamama, tvoreći titravu digitalnu obmanu koju zovemo svojim svijetom. Smrt dalekih i nepoznatih ljudi umiješana je u nestvarnost zbilje pa nas i ne može dirnuti. Ona je informacija, statistika, spektakl ili predmet komentiranja pa nas lako uljuljka u zaborav naše vlastite smrti.