Kada se o suradnji s Kanadom radi, Europa tu nema nekog izbora. Europska unija uhvaćena je u energetske škare Sjedinjenih Država i Rusije, gdje je jednu ovisnost, onu o ruskom plinu, zamijenila drugom, ovisnosti o američkom ukapljenom prirodnom plinu, LNG-u. Ratovi u Ukrajini i u Zaljevu praktično su poništili popis alternativnih izvora odakle se energenti mogu nabavljati. I tu više nije samo plin već je i nafta. Iran i hutisti imaju naoružanje i mogućnosti za napade na rafinerije diljem Bliskog istoka kao i brodove u Hormuškom tjesnacu.
Rusi su se pobrinuli da se praktično uništi ukrajinska energetska infrastruktura pa su njezina bogata naftna i plinska polja izvan upotrebe, a ono što i jest funkcionalno spada pod ugovor između Volodimira Zelenskog i Donalda Trumpa. U svemu tome Trump zna da sam ne može u cijelosti nadomjestiti ruske energente, kako je Kina ogroman potrošač od kojega će teško odustati bilo tko s obzirom na njezinu industrijsku snagu i izvozne potencijale pa tako Europi ostaje malo do ništa. Svjedočimo presporom punjenju skladišta plina u nekim jakim europskim ekonomijama, što je izravna posljedica ovakve situacije. Ali Kanada ima četvrte najveće rezerve nafte u svijetu, procjenjuju se na oko 163 do 171 milijarde barela, a to je oko deset posto svjetskih rezervi. Zatim su tu rezerve plina koje iznose procijenjenih 44 bilijuna kubnih metara.