Tadašnji ga je jugoslavenski vojni vrh četiri dana nakon početka vojnih operacija u Sloveniji u lipnju 1991. godine smijenio s te dužnosti, na neko mu vrijeme odredio kućni pritvor i četiri mjeseca kasnije poslao u mirovinu. Svoje viđenje tih događaja umirovljeni je general Kolšek (73) opisao i dokumentirao u knjizi "1991. prvi pucnji u SFRJ", a za Večernji list o nekim događajima tih burnih vremena govori još detaljnije.
Kakva je pozadina odluke da iz Pete vojne oblasti pod vašim zapovjedništvom počnu vojna djelovanja u Sloveniji i Hrvatskoj?
Dužnost zapovjednika Pete vojne oblasti primio sam u rujnu 1989. godine od generala Martina Špegelja. Bilo je to vrlo kritično vrijeme. Osobno sam na te događaje gledao kao na procese koji se u Jugoslaviji trebaju rješavati u kontekstu događaja u Europi (pad Berlinskog zida, raspad Varšavskog pakta...), a zapovjedništvo Pete vojne oblasti našlo se u specifičnim uvjetima. Bili smo u državi asimetrične federacije u kojoj je vladao naoružani mir. Hrvatska i Slovenija donosile su svoje zakone i ustave, a za nas su vrijedili savezni propisi.
Svoje zakone donosila je i Srbija, ukinula je pokrajine...
Proces dezintegracije bio je u cijeloj državi, ali su zapovjedništva u Srbiji i Makedoniji bila u drukčijem položaju jer su procesi demokratizacije u Sloveniji i Hrvatskoj bili nešto ispred ostalih. Nama su u vojnom vrhu stalno govorili: "Priznajemo novoizabranu vlast, ali vi kao armija morate raditi prema zakonima i Ustavu SFRJ, tako da republičke vlasti moraju doći k vama, a ne vi k njima." Iz Beograda su nam poručivali da im ne smijemo popuštati. Meni je ministar Josip Boljkovac dolazio tri puta, a onda je kazao: "Generale, sad ćete vi doći k meni." Odmah sam odgovorio da hoću jer sam razumio da mora biti reciprocitet i neka ravnoteža poštovanja i uvažavanja. Ali taj način suradnje u vrhovnom zapovjedništvu u Beogradu nije bio prihvaćen.
Ipak je postojala suradnja s hrvatskim političkim vrhom?
S predsjednikom sam Tuđmanom imao tri susreta i naš je odnos bio korektan. Kad god je nešto obećao, to je ispunio. Konkretan je primjer iz vremena suđenja pred vojnim sudom u Zagrebu grupi povezanoj s oružjem kada su se, iako sam s hrvatskim vlastima sve uskladio, ipak dogodile demonstracije. Hrvatska policija nije odgovarajuće reagirala. Razbijani su prozori, demolirana je fasada, a tog sam dana bio u stalnoj vezi s vodećim ljudima MUP-a, Degoricijom, Boljkovcem i tadašnjim premijerom Manolićem, ali ništa nije pomoglo. U Beogradu su na te događaje eksplodirali. Naredili su mi da se tenkovskom brigadom odlučno krene iz vojarne "Maršal Tito" u Novom Zagrebu i u Zagrebu izvede akcija. Nazvao sam predsjednika Tuđmana koji mi je kazao: "Generale, sve što mogu učinit ću." Pet minuta poslije razgovora stanje je bilo riješeno. Tuđmanu nije bilo u interesu da s armijom ulazi u sukob. Dosta smo kontaktirali i dogovarali se, ali problemi su nastajali kad se dogovori nisu poštovali.
U kojim se točkama ti dogovori nisu poštovali?
Uglavnom su problemi nastajali u odnosima s Ministarstvom obrane i MUP-om, ali moram reći, i to sam u Beogradu službeno kazao, a nisu mi osporili ni Kadijević ni Adžić, da je zapovjedništvo Pete vojne oblasti u onoj asimetričnoj federaciji tijekom 1990. i 1991. godine osiguralo mir na teritoriju Hrvatske između srpskog i hrvatskog stanovništva. Imali smo tamo nekoliko bataljuna vojske na prostoru Like, Korduna i Banije. Armiju smo postavili između hrvatskog i srpskog sela. U veljači smo intervenirali u Pakracu, potom na Plitvicama gdje je u hotelu bio MUP-ov bataljun, ili 2. svibnja kad je Šešelj najavio dolazak da održi govor narodu na Plitvičkim jezerima. Mi smo tada postavili tri obruča vojske između njegovih demonstranata i naroda. Poslao sam generala Rašetu neka s njim razgovara da se okani bilo kakve gužve. Bataljun MUP-a bio je u hotelu i čekao na intervenciju. Nakon razgovora s Rašetom Šešelj je shvatio da nema šale i svoje je demonstrante odveo. Bile su to situacije u kojima smo surađivali, ali nam to nije uvijek polazilo za rukom. No tada smo ipak sačuvali mir.
RAZGOVOR General JNA Konrad Kolšek, bivši zapovjednik zagrebačke vojne oblastiUmirovljeni general Konrad Kolšek za Večernji list
Konrad Kolšek: Naredili su da Zagreb napadnem tenkovima
