On je čovjek bez prijatelja, onih pravih, bliskih prijatelja. Njegov su svijet direktori koji upravljaju njegovim tvrtkama. Isključivo se s njima druži na zajedničkim ručkovima, večerama. Tada kuhaju chefovi koje je doveo da rade kod njega iz najboljih zagrebačkih restorana.
Mora biti u centru pažnje
Ručkove i večere organizira u centrali Euroherca u Vukovarskoj ulici u Zagrebu, najvećoj tvrtki unutar koncerna Agram. On puši cigarilose i baca fore. Svi se smiju i kad nije smiješno. A ne može se reći da nije duhovit čovjek. Naporno je to kad se čovjek pošto-poto mora smijati. Jer osjeća da mora. A misli da mora jer mu plaća kao Boga. Njegovi direktori imaju vozače, voze ih u mercedesima, imaju zlatne kreditne kartice, dobivaju velike provizije i velike plaće. Imaju sve, ali, reći će neki, uzme im on dušu. Nemaju ni oni drugih prijatelja. Sve se vrti oko Agrama.
Uvijek među direktore ubaci zrno razdora. Tek toliko da ih ima pod kontrolom. Jednom prišapne što drugi o njemu govori. Ipak, ugodno je na tim ručkovima koje organizira Dubravko Grgić, za bliske suradnike Grga. Vodeći dioničar koncerna Agram pobrine se za dobru atmosferu. Ali on mora biti u centru pažnje. A kao gazda, zašto i ne bi bio. On na posao prvi dolazi. I zadnji odlazi. Minimalno je na poslu 15 sati dnevno. Opisat će ga kao pronicljivog, inteligentnog, sposobnog. Ali i beskrupuloznog, bezosjećajnog, nemilosrdnog prevaranta. On je i srdačan, drag, brižan. Ali dok je to u funkciji nekog drugog cilja...
Tako Dubravka Grgića opisuju ljudi koji su mu bili bliski, koji su nekada radili s njim i koji su imali vrlo dobar uvid u stil života čovjeka koji je posljednjih dana u središtu pozornosti zbog USKOK-ove istrage poslovanja Euroherca i Jadranskog osiguranja. Godinama je bio i u medijskom i u svakom drugom hladu dok je koncern Agram, posebice na osiguranjima, zgrtao golem novac.
Istražitelji sumnjaju da su Grgićeva osiguravajuća društva od 1993. godine do danas poreznim prijevarama utajila i do milijardu kuna. Sporni su nedopušteni bonusi od pedeset posto na automobilskim policama, police bez pokrića koje se nisu unosile u informacijski sustav, nego je gotovina sklanjana u "crne fondove" te muljanje s pričuvama za isplatu velikih šteta sa smrtnim posljedicama ili invaliditetom.
A u gruntovnici – nula
A tko je zapravo Dubravko Grgić i kako je postao prvi čovjek Agrama? Sve je krenulo iz Ljubuškog, srca Hercegovine. Pedesetčetverogodišnji Grgić potječe iz ugledne i imućne odvjetničke obitelji. Odvjetnički ured Grgićevih bavio se autoštetama i u tadašnjoj Jugoslaviji, kažu naši sugovornici, bio je najpoznatiji baš po toj djelatnosti.
Grgić je završio Pravni fakultet, a nakon studija zaposlio se kod oca. Upravo iz odvjetničkog ureda potekla je ideja o osiguravajućem društvu. Euroherc je osnovan 1993. godine sa sjedištem u Makarskoj. Naziv je spoj riječi Europa i Hercegovina. No, priča o njegovu osnivanju sasvim je posebna, duga, komplicirana, nalikuje trileru. Društvo je osnovalo 13 dioničara i, prema tvrdnjama ljudi iz Udruge dioničara osnivača Euroherca, vođenje pravnih poslova povjerili su svom odvjetniku i dioničaru Dubravku Grgiću. Vjerovali su u njegove odvjetničke i pravne sposobnosti. No, priča je krenula u suprotnom smjeru.
Ekipa okupljena oko poduzetnika Milana Lučića, jednog od dioničara, optužuje Grgića za manipulaciju, krivotvorenje dokumentacije, krivo tumačenje zakona i statuta te za nezakonito preuzimanje tvrtke. Dioničari su 1999. godine kazneno prijavili Dubravka Grgića i njegova kompanjona Radoslava Pavlovića, ali kako DORH šest godina nije mogao doći do Grgića, nastupila je zastara. Uslijedile su druge prijave, što policije, što dioničara, ali ti procesi i dalje traju.
Grgić je, pak, više puta opovrgavao bilo kakve nezakonitosti u preuzimanju Euroherca. Iako se u medijima provukla priča kako tvrtka ne bi mogla biti osnovana bez odobrenja pokojnog Gojka Šuška, naši izvori tvrde da je to sve bilo, navodno, pod pokroviteljstvom sasvim drugih političara. Spominju imena Luke Bebića, Vladimira Šeksa i Mate Bobana.
– Grgiću je tehnički čovjek broj jedan u Eurohercu bio Perica Jurčić. On je bio alfa i omega. S Grgićem je taj Jurčić bio osmerostruki kum, ali i s njim se razišao i sada se sude – tvrdi naš izvor koji je dobro upoznat s poslovima prvoga čovjeka Agrama. Time je želio opisati njegove odnose s ljudima. Taj isti izvor tvrdi da je Grgićeva poslovna deviza "uzmi im sve, a ne daj im ništa."
– On se tako šali pred direktorima. Ali nije to daleko od istine. Euroherc je osiguravajuće društvo poznato po tome da najmanje isplaćuje velike odštete. Oni sve guraju na sud, stranka se iscrpljuje u postupku i pristaje na nagodbe, što za Euroherc znači manju isplatu odštete – tvrdi naš izvor, koji se prisjeća i kako je Grgić širio svoje poslovno carstvo te kupovao tvrtke od vlasnika baš onda kada su bili u nezavidnim situacijama.
Tako je od Miroslava Kutle, privatizacijskog tajkuna, kupio Mediteran osiguranje dok je on bio u zatvoru. Od Hrvoja Petrača, koji je služio zatvorsku kaznu zbog otmice sina Vladimira Zagorca,
kupio je Atlas osiguranje, a od Antuna Novalića, dok je bio u zatvoru, Veritas osiguranje. Navodno su sva trojica, a Novalić je pokojni, ostala nezadovoljna jer nisu bili ispunjeni svi dogovoreni uvjeti tih preuzimanja.
Grgić je oko sebe očito stvorio široki krug neprijatelja pa je 1999. godine doživio atentat. Pucano je na njega iz snajpera s napuštena objekta dok je bio u dvorištu svoje kuće u Ljubuškom. Ranjen je u desnu nadlakticu i u stijenku prsnog koša. Osim policijske, krug bliskih ljudi oko Grgića započeo je i vlastitu istragu.
– Istraga se približila jednoj vojnoj osobi koja je tada rekla: "Ja nemam veze s atentatom, ali znam tisuću ljudi u Ljubuškom koji bi mogli imati motiva pucati na Grgića," – prenosi naš izvor. Grgić se nakon atentata preselio u Zagreb. Kupio je u metropoli luksuzni sedmerosobni stan u Importanne Galeriji, a poslije se preselio u vilu na Tuškancu. No, zanimljivo, pod imenom Dubravka Grgića u zagrebačkoj gruntovnici ne vodi se nijedna jedina nekretnina.
Iako se ne pojavljuje na mondenim mjestima, ipak ga se ljeti može vidjeti kako krstari Jadranom na jednoj od dviju jahti u vlasništvu Agrama. Korporacija je prvo kupila jahtu Klobuk, nazvanu po rodnom selu Grgićeve obitelji, a zatim je stigla 6,5 milijuna eura vrijedna jahta Agram na kojoj Grgić ugošćuje svoje direktore. On sam na jahti ljeti provede samo dva tjedna. Jednako toliko vremena potroši i na zimovanje. Ukupno četiri tjedna godišnje. Ostalo vrijeme posvećen je poslu.
Svaku kunu četiri puta okrene
Koncern Agram okuplja 20-ak društava, a osiguranja su im glavni biznis. Najjači su u autoosiguranju, i tu pokrivaju otprilike 40 posto tržišta. I ostala osiguranja, poput životnog zdravstvenog, imaju udio od otprilike 30-ak posto tržišta. A da bi uspješno granao svoj biznis, Grgić je morao vješto balansirati i s političarima. Poznat je kao dugogodišnji donator SDP-a, a sam je u svom iskazu USKOK-u priznao da ga je novac tražio i bivši šef HDZ-a Ivo Sanader. Prema Grgićevim riječima, Sanader je tražio milijun maraka za HDZ i 100.000 maraka za sebe. Grgić ga je odbio rekavši da Euroherc nema običaj donirati tolike svote. Ipak je dogovoreno da će nešto novca donirati HDZ-u te 2003. godine.
Udruga dioničara osnivača Euroherca u svojoj je brošuri objavila mail koji Grgiću šalje Darko Tolić, direktor osječke podružnice Euroherca koji je organizirao sastanak sa Sanaderom, i obavještava ga da "gradonačelnik Osijeka Kramarić moli da se uključe u akciju te da i Glavaš traži kavu s Grgićem koja će ih, prema Tolićevoj procjeni, stajati 100.000 kuna". Grgić Toliću odgovara neka on riješi prvog (Kramarića), a on će drugoga (Glavaša). Stječe se dojam da je Grgić donirao sve one za koje je smatrao da mu mogu pomoći u širenju biznisa.
Naši sugovornici kažu da je, iako Hercegovac, ljevičar po svojim uvjerenjima, ali uvijek blizak vladajućima.
– Poznat je po tome da otkvači ljude kada mu više ne trebaju. Poslije atentata bio se povezao s Ivićem Pašalićem, koji je tada bio jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Pašalić mu je i pomogao, ali čim je "pao", ovaj je javno počeo trubiti što je Pašalić od njega sve tražio. Istu je priču ponovio i s Glavašem i sa Sanaderom – tvrdi naš izvor.
Uz pomoć Glavaša, ističu naši sugovornici, Grgićeva osiguravajuća društva dobila su svojedobno osiguranja gradskih tvrtki u Osijeku, ali kada je Glavaš zatvoren, on se odmah ogradio od njega. Sugovornici koji su nekada radili u Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga za Grgića kažu kako je "čudo od čovjeka".
– On upada, viče, poziva se na Linića, Milanovića. Naredimo mu da dio pričuva za velike štete mora imati u vrijednosnim papirima i što on napravi? Jedna od njegovih stanica za tehnički pregled izda vrijednosni papir koji onda kupi jedno od društava unutar koncerna. Pa, to nema nigdje. On svaku kunu četiri puta okrene – ispričao je bivši djelatnik Hanfe.
Iako naprasit, Grgić je, po njegovoj priči, čak i šarmantan u svom sirovom nastupu i nije čovjek bez duha i osjećaja za zafrkanciju.
– Jednom je bio kod tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, a Hanfa je u to doba imala ispisanih stotinjak prekršajnih prijava protiv Agrama, i nazvao nas je neka ga pomilujemo. Ma, to je bilo i smiješno, ali teško je s njim izaći na kraj – prisjetio se naš sugovornik.
Dozvola za 4 kata, zgrada na 6
Grgić je sada pod optužbama jer je Agramova aktuarka Gordana Letica ušla u Upravno vijeće Hanfe, što se tumači kao sukob interesa jer je zadužena baš za osiguravatelje. Sporan je i novi Zakon o osiguranju koji bi, bude li usvojen, mogao ići na ruku Eurohercu. U slučaju tvrtkinih muljanja s porezima i policama za autoosiguranja veliku ulogu odigrala je i Hanfa koja je morala nadzirati i sankcionirati takvo poslovanje, ali je očito godinama Grgiću gledala kroz prste.
Prvi čovjek koncerna nije, izgleda, previše mario ni za uvjete iz građevinskih dozvola za Agramove objekte.
– Karikirat ću, ako je dobio dozvolu za zgradu od četiri kata, on ih je napravio šest – tvrdi naš izvor.
Da su i u Agramu svjesni svojih propusta pri gradnji, svjedoči i mail koji imamo, a koji je iz koncerna poslan djelatnicima njihovih tvrtki da prate "Latinicu" na temu građevinske mafije te da kao "neutralni" gledatelji glasaju i daju komentare kako bi se stvorila što pozitivnija slika o slučaju bespravne Agramove zgrade u Zadru.
U koncernu radi i Grgićevo troje djece, dvije kćeri Mateja i Renata te sin Mirko. Ali i supruga Mladenka. Zanimljivo je da su se svi Grgići dali u pravnike. Osim Dubravka, pravo studira ili je studiralo i njegovo troje djece, a pravnica je i supruga. Grgić čak želi i doktorirati, a prema našim informacijama, Pravni fakultet u Zagrebu odbio mu je temu za doktorski rad "Popravljanje neimovinske štete u obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti". No, on nije odustao pa je doktorat prijavio na sveučilištu u Zenici, koji mu odobrava doktorsku disertaciju "Uspostavljanje novog modela naknade neimovinske štete iz osnova automobilske odgovornosti". Sam se, pak, pohvalio u jednom intervjuu da je, što je prilično nevjerojatno, Pravni fakultet završio za dvije godine i 10 mjeseci.
Posebno je zanimljiva Grgićeva supruga Mladenka, koja također radi u koncernu Agram. Oni koji ih poznaju kažu da na svog supruga ima izniman utjecaj. Njih dvoje formalno drže 15, odnosno 12 posto dionica Agrama. Ukupno, dakle, 27. U šali zaposlenici Agramovih tvrtki Mladenku zovu Jovanka (po Titovoj Jovanki, op. a.) jer voli supruga i sve oko njega imati pod kontrolom. Ona je izvršna direktorica i predsjednica NO-a Euroherca, a kao odvjetnica počela je raditi u odvjetničkom uredu Grgićeva oca. Bračni par Grgić koncern Agram nastoji prikazati kao obiteljsku tvrtku jer u njemu rade mnogi bračni parovi. No, idilu im je narušila USKOK-ova istraga zbog koje je Dubravko Grgić ljetos i prekinuo kratkotrajni godišnji odmor.
čini se da partija ima čistke kao što ih je imala i poslije 45..sve one koji nisu na njihovoj strani ili bi mogli jako utjecati pomažući drugoj strani prvo optuži medijski(napravi hajku)a onda ih izvedena na sud..a sud je partijski već preko 60 god.i unaprijed se zna presuda..ovakvih i sl..primjera je bilo jako puno u prošlosti "naše drage" partije :)