Milijuni tona željezne rude svake godine prelaze put dug 529 kilometara, a da pritom ne moraju biti ukrcani ni na jedan kamion ili teretni vlak. U Brazilu se, naime, nalazi golemi cjevovod kojim se rudarski koncentrat iz unutrašnjosti zemlje prevozi izravno prema atlantskoj obali. Riječ je o sustavu Minas-Rio, projektu rudarske kompanije Anglo American, koji povezuje rudarska postrojenja u saveznoj državi Minas Gerais s lukom Açu u saveznoj državi Rio de Janeiro. Cjevovod prolazi kroz 33 općine u dvije savezne države, a približno 99 posto njegove trase nalazi se ispod zemlje. Prema podacima inženjerske kompanije Ausenco, koja je sudjelovala u projektiranju sustava, riječ je o najduljem operativnom cjevovodu za transport željeznog koncentrata na svijetu.
Na prvi pogled teško je zamisliti kako se tako velika količina čvrstog materijala može prevesti kroz cijev. Tajna je u načinu pripreme rude. Nakon vađenja iz rudnika, željezna ruda prolazi kroz drobljenje, mljevenje i proces obogaćivanja, kojim se dobiva koncentrat s vrlo sitnim česticama. Koncentrat se zatim miješa s vodom u točno određenom omjeru. Tako nastaje gusta suspenzija, odnosno rudna pulpa, koja se može pumpati kroz cjevovod. U sustavu Minas-Rio udio krutih čestica iznosi oko 68 posto, dok ostatak čini voda.
Dakle, kroz cijev ne prolaze veliki komadi stijena, nego sitne čestice željeznog koncentrata suspendirane u vodi. Takav način prijevoza omogućuje da se velika količina rude preveze na udaljenost od nekoliko stotina kilometara bez potrebe za organizacijom neprekidnog cestovnog ili željezničkog prijevoza. Kako bi se gusta mješavina kretala kroz cjevovod, koriste se snažne industrijske pumpe. Sustav ima dvije glavne crpne stanice: prva se nalazi u blizini rudarskog postrojenja, a druga u Santo Antônio do Grami, približno 247 kilometara dalje. Uz njih postoji i stanica ventila u mjestu Tombos, kao i deset postaja za praćenje tlaka.
Prema podacima objavljenima u izvješću o nadzoru rudnika Minas-Rio iz siječnja 2026., transport počinje u postrojenju za preradu rude u Alvoradi de Minas. Gusta se mješavina zatim potiskuje kroz cjevovod visokotlačnim klipnim pumpama. Putovanje od rudarskog postrojenja do luke traje približno šest dana, uz prosječnu brzinu kretanja od oko šest kilometara na sat. Sustav je opremljen senzorima i komunikacijskom mrežom koja omogućuje praćenje tlaka i drugih operativnih parametara. Uz cjevovod prolazi i optički kabel, preko kojeg se prenose podaci i omogućuje daljinski nadzor rada sustava.
Dimenzije projekta najbolje pokazuju koliko je zahtjevna bila njegova izgradnja. Prema podacima koje je Anglo American objavio 2014. godine, za izgradnju glavnog cjevovoda upotrijebljeno je približno 44.000 čeličnih cijevi, prosječne duljine oko 12 metara. Ukupna masa upotrijebljenog čelika iznosila je oko 133.000 tona, a cijevi su spojene s čak 43.774 zavara. Trasa nije mogla biti izvedena na jednak način na cijeloj udaljenosti. Zbog konfiguracije terena, projekt je uključivao pet tunela, 11 horizontalnih usmjerenih bušenja i 21 nadzemni prijelaz. Unatoč tim zahtjevnim dionicama, oko 99 posto cjevovoda položeno je ispod zemlje. Izgradnja je počela 2010. godine, a sustav je počeo s radom 2014. Prva pošiljka rude izvezena je 25. listopada te godine.
Zbog duljine i količine materijala koji se kroz njega prevozi, nadzor cjevovoda ključan je za sigurnost i kontinuitet rada. Anglo American je u studenome 2022. objavio da je uveo sustav nadzora koji se koristi optičkim vlaknima i omogućuje neprekidno bilježenje zvukova duž cjevovoda. Tehnologija može zabilježiti zvukove koji nastaju tijekom rada i tako pomoći u ranom otkrivanju mogućih nepravilnosti. Sustav također omogućuje praćenje aktivnosti u blizini trase kako bi se spriječila oštećenja infrastrukture. Riječ je o dodatnom sloju nadzora uz postojeće sustave praćenja tlaka i daljinskog upravljanja.
Nakon što prijeđe 529 kilometara, rudna pulpa stiže do luke Açu, u mjestu São João da Barra na obali savezne države Rio de Janeiro. Ondje se mješavina dovodi do postrojenja za filtriranje, gdje se voda odvaja od željeznog koncentrata. Nakon filtriranja koncentrat se priprema za skladištenje i ukrcaj na brodove. Tako se rudarski proizvod, koji je put započeo u unutrašnjosti Brazila, pretvara u čvrst teret spreman za izvoz na svjetska tržišta. U lučkom kompleksu u toj fazi sudjeluje i tvrtka Ferroport, operater terminala za izvoz željezne rude.
Projektirani kapacitet sustava Minas-Rio iznosi 26,5 milijuna tona željeznog koncentrata godišnje, prema suhoj masi. Kompanija je u 2025. proizvela 24,8 milijuna tona rude u okviru projekta Minas-Rio, dok je godinu prije proizvodnja iznosila 25 milijuna tona. Za 2026. predviđa proizvodnju između 24 i 26 milijuna tona. Rad takve infrastrukture zahtijeva i redovito održavanje. Anglo American je u 2025. proveo planirani 23-dnevni prekid rada radi pregleda cjevovoda. U godišnjem izvješću kompanija navodi da je, unatoč toj obustavi, proizvodnja ostala na 24,8 milijuna tona.
FOTO Pogledajte prizore iz europskih trgovina: Hladnjaci ostali prazni, temperatura skočila na čak 50 stupnjeva!
Otvori KEKS Pay
Ako je prosječna brzina 6 km/h onda put prevali u manje od 4 dana ..