Putovanje vlakom za većinu ljudi podrazumijeva kupnju karte, ulazak u vlak i presjedanje na drugu liniju. No, osobama s oštećenjem vida takav put može donijeti niz dodatnih izazova. Upravo zato putovanje od Strizivojne do Daruvara, tijekom kojeg su im zaposlenici Hrvatskih željeznica pružali pomoć na svakom koraku, ostavilo je snažan dojam na putnike koji su odlučili javno zahvaliti svima koji su im olakšali put. Sve je počelo na kolodvoru u Strizivojni, gdje je djelatnik HŽ-a dočekao slijepu osobu i njezinu pratnju, pomogao im s prtljagom te ih smjestio u vlak. Jednako susretljiv doček uslijedio je i u Banovoj Jarugi, gdje su im zaposlenici pomogli pri presjedanju na autobus. Posebno ih je dirnuo postupak Željka Bašića, šefa kolodvora u Banovoj Jarugi. Osim što se osobno pobrinuo da presjedanje protekne bez poteškoća, putnicima je ostavio i svoj privatni broj mobitela. Zamolio ih je da mu se jave dan prije povratka kako bi im ponovno mogao pomoći i osigurati da sve prođe u najboljem redu.
Pažnju im je tijekom putovanja pružila i Mirjana Jozić, vozačica HŽ-ova autobusa. Svojom susretljivošću pomogla im je da se osjećaju sigurnije na putu do hotela u Daruvaru, ne ostavljajući ih da sami brinu o tome kako će stići do odredišta. Jednaka briga nastavila se i pri povratku. Bašić je održao obećanje, organizirao dolazak autobusa pred hotel i osobno dočekao putnike, pomogao im s prtljagom te ih smjestio u autobus. Pri ponovnom presjedanju na vlak u pomoć je priskočio kondukter, a po dolasku u Strizivojnu dočekao ih je djelatnik koji im je pomogao izaći iz vlaka i raspitao se imaju li osiguran prijevoz do Đakova.
Tijekom cijelog putovanja putnici su, kako ističu, nailazili na ljude spremne pomoći i učiniti više od onoga što se od njih očekuje. Upravo ih je takav odnos posebno dirnuo. Nije bila riječ samo o pomoći pri nošenju prtljage ili ulasku u prijevozno sredstvo, nego o osjećaju da ih nitko ne doživljava kao teret. Umjesto nestrpljenja ili ravnodušnosti, susreli su razumijevanje, pažnju i spremnost da im se putovanje učini što jednostavnijim.
Putnici su zato odlučili podijeliti svoje iskustvo i javno zahvaliti Željku Bašiću, Mirjani Jozić te svim ostalim zaposlenicima koji su im pomogli od polaska do povratka. Iako se HŽ često nalazi na meti kritika zbog kašnjenja i drugih poteškoća u željezničkom prometu, ova priča podsjeća da iza sustava stoje i ljudi čiji trud putnicima može značiti jako mnogo.
Za zaposlenike koji su im pomogli to su možda bili tek mali znakovi pažnje u uobičajenom radnom danu. Za putnike, međutim, značili su sigurnost, samostalnost i osjećaj da se na nekoga mogu osloniti. Upravo takve geste pokazuju da ljubaznost i empatija mogu napraviti veliku razliku, čak i kada se na prvi pogled čini da je riječ o nečemu sasvim malom.
Zapovjedništvo specijalnih snaga provelo snajpersku obuku za hrvatske vojnike