U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti predstavljeni su najnoviji rezultati velike međunarodne genetičke studije, koja je, nakon četiri godine istraživanja, ponudila najuvjerljivije odgovore dosad na pitanje odakle dolaze Hrvati i kako je tekao njihov dolazak na istočnu obalu Jadrana. Istraživanje, u kojem je sudjelovalo više od 30 znanstvenika iz Njemačke, Austrije, Poljske, Češke i Hrvatske, objavljeno je početkom rujna u prestižnom časopisu Nature, a svoje ključne nalaze hrvatskoj javnosti predstavili su akademik Mario Šlaus i dr. sc. Radomir Jurić. Studija, koju stručnjaci nazivaju jednom od najopsežnijih analiza slavenskih populacija ikad provedenih, rekonstruira migracijske putove Slavena i precizno određuje njihovu pradomovinu. Najraniji genski tragovi smještaju se na područje današnje južne Bjelorusije, sjeverne Ukrajine i zapadne Rusije, ponajprije uz gornji tok rijeke Dnjepar. Upravo otuda sredinom 7. stoljeća kreću veliki migracijski valovi slavenskih skupina. Dok su neki ostali na području Poljske, a drugi na prostoru današnje istočne Njemačke, skupina iz koje će se formirati Hrvati odabrala je najdulji put te stigla sve do istočne obale Jadrana.
– Ovo je fundamentalna tema hrvatskoga nacionalnog identiteta – odakle smo došli, gdje je bila naša pradomovina i kako je izgledao proces naseljavanja današnje Hrvatske – naglasio je akademik Šlaus na predavanju u Knjižnici HAZU.
Temelj studije čini analiza više od 550 do sada neobrađenih drevnih genoma. Rezultati pokazuju da su tijekom razdoblja od druge polovine 7. do 9. stoljeća Poljska, istočna Njemačka i Hrvatska doživjele gotovo potpunu gensku promjenu, uzrokovanu dolaskom novih doseljenika iz sjeveroistočne Europe. No uz važnu razliku: dok su u Poljskoj i istočnoj Njemačkoj novi genski tragovi obuhvatili 90 do 95 posto stanovništva, u Hrvatskoj je taj udio manji – između 75 i 80 posto. To znači da se kod Hrvata dogodila mješavina promjene i kontinuiteta. Umjesto potpune zamjene stanovništva, doseljeni slavenski skupovi miješali su se s lokalnim starosjedilačkim populacijama. Taj proces stvorio je nove, hibridne zajednice koje su na poseban način oblikovale hrvatsku kulturnu, jezičnu i gensku raznolikost, čije tragove prepoznajemo i danas. Analize uniparentalnih biljega – haplogrupa Y-kromosoma i mitohondrijskog DNK – otkrile su još jednu važnu činjenicu: u migracijama nije bilo spolne pristranosti. Selile su se cijele obitelji, a ne isključivo ratničke skupine, što dodatno potvrđuje društveni karakter preseljenja. Prema Šlausovim riječima, upravo je susret doseljenika s potpuno drukčijim ekosustavom razlog snažnijeg miješanja na području današnje Hrvatske. Slavenske su skupine, ističe, dolazile iz klimatskog i geografskog područja koje se nalazi na geografskoj širini današnjeg Londona te su nakon dolaska na prostor antičke Dalmacije trebale znanje lokalnog stanovništva o načinu preživljavanja. Migracije nisu bile potaknute potragom za južnijim i toplijim krajevima, već prenapučenošću pradomovine i činjenicom da je velik dio Dalmacije tada bio gotovo napušten zbog prijašnjih epidemija kuge.
Najbolji materijalni dokaz procesa miješanja stanovništva nalazi se na arheološkom nalazištu Velim kod Vranskog jezera, jednom od ključnih lokaliteta za razumijevanje ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Zbog pješčanog tla ondje su iznimno dobro očuvani najstariji ukopi, a istraživanja dr. Radomira Jurića pokazala su da su u ranim grobovima istodobno prisutni genski tragovi novih doseljenika i do 30 posto lokalnog predslavenskog stanovništva. Time se, ističu autori studije, jasno potvrđuje da hrvatski identitet od samih početaka nastaje kao spoj više populacija. Relativno brzo formirane su stabilne zajednice koje su uspjele očuvati karakteristične kulturne obrasce. Genski tragovi pokazuju kako se već u ranim stoljećima oblikuje prepoznatljiva populacija, povezana zajedničkim jezikom i običajima. Velika međunarodna studija tako mijenja prije postavljene hipoteze o slavenskim migracijama i hrvatskoj pradomovini, koje su često bile smještene na područje južne Poljske ili Češke. Novi dokazi, međutim, nedvojbeno upućuju na daleko istočnije i sjevernije područje te pružaju najcjelovitiji uvid u demografske procese iz kojih će se oblikovati današnji hrvatski narod.
FOTO Potop u Svetoj Klari: Dio ulice završio pod vodom, dvorišta skroz poplavljena
Otvori KEKS Pay
To je čisti revizionizam. To vam Kllasić,Goldstein i ostali ne će dozvoliti.