Kad je Komisija za kontrolu postupka javne nabave u ožujku poništila odluku grada Splita o odabiru skloništa koje će sakupljati i zbrinjavati napuštene životinje s gradskih ulica, kao glavni razlog poništavanja bilo je mišljenje Uprave za veterinarstvo u kojem se navodi da jedinica lokalne samouprave može sklopiti ugovor sa skloništem koje nije u istoj županiji.
Grad Split odabrao je ponudu Animalis centrum d.o.o. pozivajući se na čl. 62. st. 4. Zakona o zaštiti životinja. A on kaže da jedinica lokalne samouprave (grad ili općina) može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem koje je osnovala fizička ili pravna osoba, a koje se nalazi na području županije u kojoj je taj grad ili općina. Na odluku se žalio drugi ponuditelj, As-eko d.o.o. iz Šibenika. Unatoč tome što je drugi ponuditelj iz druge županije, Komisija je prihvatila njegovu žalbu i poništila odluku Splita.
Pisali smo o tome navodeći kako bi mišljenje Uprave za veterinarstvo moglo biti i presedan, posebno zbog toga što tri županije još uvijek nemaju niti jedno sklonište, a ni svi gradovi nemaju potpisane ugovore sa skloništima. Grad Split nije se mirio s objašnjenjem na koje se pozivala Komisija u svojoj odluci pa je Ministarstvu poljoprivrede i sam uputio Zahtjev za tumačenjem Zakona o zaštiti životinja. U odgovoru koji im je stigao iz Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane ističe se kako Zakon omogućava jedinicama lokalne samouprave da sklapaju ugovor sa skloništima koje su osnovale fizičke ili pravne osobe, ali da to mora biti sklonište koje se nalazi u istoj županiji.
– Zakon omogućuje sklapanje ugovora sa skloništima (ne uvjetuje da mora), ali decidirano navodi kako to može biti ono sklonište koje se nalazi na području područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi jedinica lokalne samouprave koja planira sklopiti taj ugovor. U protivnom, taj dio odredbe ne bi bio ni potreban već bi taj stavak onda jednostavno mogao glasiti: Jedinica lokalne samouprave može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih životinja sa skloništem iz članka 61. st. 1. ovog zakona – stoji u odgovoru Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, koji potpisuje Damir Tuđan, dr. vet. med., pomoćnik ministra. U istom odgovoru kao zaključak navedeno je da jedinica lokalne samouprave stoga ne može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem koje se ne nalazi na području područne (regionalne) samouprave te jedinice lokalne samouprave.
U prijevodu, grad Split bio je u pravu kad je odbio ponudu skloništa iz druge županije i prihvatio ponudu skloništa iz svoje, Splitsko-dalmatinske županije. O tome je obaviještena i Komisija za kontrolu javne nabave koja je i poništila odluku Splita. Grad može raspisati novu javnu nabavu, na odluku Komisije nije imao pravo žalbe, mogao je jedino pokrenuti spor pred Upravnim sudom. Je li Grad iskoristio tu mogućnost nije nam poznato, a poništenje javne nabave koštalo ga je 5000 kuna. Toliko je, naime, morao platiti za žalbeni postupak s obzirom na to da je Komisija odlučila kako je žalba osnovana.
U odgovoru koji je potpisao pomoćnik ministra poljoprivrede piše i kako se mišljenja u četiri dopisa, navedena samo po datumima, ne smatraju jedinstvenim mišljenjem nadležne Uprave. Stoga ih, kako kaže D. Tuđan, treba zanemariti ukoliko sadržavaju tumačenja suprotna onima iz njegova odgovora. Očito, tumačenje za koje je Split tražio objašnjenje od Ministarstva poljoprivrede nije jedino iza kojeg ne stoji nadležna Uprava. Tko ih je donio i potpisao ne znamo, o čemu govore isto tako ne znamo, doznali smo samo da to nisu mišljenja Uprave, iako su iz te iste Uprave izišla.
Na još jedno pitanje ne znamo odgovor – tko je iz Uprave za veterinarstvo dao tumačenje po kojem jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, mogu sklapati ugovore sa skloništima koja nisu u istoj županiji? Bilo bi zanimljivo znati i je li li zbog toga snosio bilo kakve posljedice.
Vlasnicima kućnih ljubimaca uvesti porez kojim će se financirati skloništa za napuštene ljubimce .