1915. Einstein iznosi teoriju da ništa ne može putovati brže od svjetlosti. Kasnije, u općoj teoriji relativnosti, Einstein postulira princip ekvivalencije između gravitacije i akceleracije te principe relativnosti - po kojima zakoni fizike na ovise o promatraču. Einstenove matematičke jednadžbe objašnjavaju vezu između zakrivljenosti svemira i rasporedu mase u svemiru.
Prema Einsteinu, masa i prostor su u međudjelovamju: masa određuje zakrivljenost prostora, a zakrivljeni prostor određuje kako će se masa gibati. Einsteinova najpoznatija formula E = m X c2 (E - energija, m - masa, c - brzina svjetlosti) govori o ekvivalenciji mase i energije. Ova je formula ujedno označila i početak nuklearnog doba - u nuklearnim se reakcijama mali dio mase pretvara u energiju (mnogo energije).
Teorija relativnosti dobila je svoju prvu potvrdu 1919, kada je za vrijeme potpune pomrčine Sunca izmjereno skretanje zrake svjetla jedne zvijezde. Naime, zvijezda je trebala biti iza Sunca, ali je ipak viđena izvan okvira Sunčeva diska.
Einstein se prihvatio i izazova nastanka svemira. On u svom kozmološkom modelu iz 1917. uvodi u gravitacijeske jednadžbe hipotetsku odbojnu silu, uz koju se pojavljuje i pojam kozmološke konstante. Svrha ove odbojne sile je bila da poništi efekte privlačne gravitacijske sile, čime se stvaraju teoretske osnove za postojanje statičkog svemira, kakvog ga je Einstein zamišljao.
Otvori KEKS Pay
