Dijelovi Brijunskih transkripata koje je Raspravno vijeće označilo kao inkriminirajuće nemaju dokaznu snagu u smislu postojanja udruženog zločinačkog pothvata, navodi Žalbeno vijeće Haaškog suda u tekstu pravomoćne presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču.
>>Haaški sud oslobodio Gotovinu i Markača! Generali slobodni!
Zločinačke namjere nije bilo
Većina sudaca tog vijeća zapravo vrlo dobronamjerno tumači zapisnik sa sastanka pokojnog predsjednika Franje Tuđmana sa suradnicima iz državnog i vojnog vrha. Primjerice, rečenicu o tome da civilima treba ostaviti koridor za bijeg, koju su mnogi prije tumačili kao vrhunski dokaz zločinačke namjere protjerivanja Srba iz Krajine, Žalbeno vijeće tumači potpuno drukčije: ona “može odražavati, primjerice, zakonit dogovor da se civilima pomogne da privremeno napuste područje ratnih sukoba iz razloga koji uključuju legitimno stvaranje vojne prednosti i smanjenje broja žrtava”.
Tu se čini da se Žalbeno vijeće slaže s onim što je Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić govorio tijekom rasprave u žalbenom postupku: što tužiteljstvo sugerira, da HV nije trebao ostaviti civilima mogućnost da pobjegnu od ratnih sukoba, da je HV trebao opkoliti civile u okruženju u kojem se još vode bitke? Tek bi takva odluka stvorila mogućnost većeg broja žrtava, tvrdila je Gotovinina obrana.
Također, Žalbeno vijeće ruši i inkriminirajuće tumačenje ove Gotovinine izjave pronađene u Brijunskim transkriptima: “Gospodine predsjedniče, u ovom trenutku mi kompletno našom tehnikom kontroliramo Knin. Nije uopće to, ako je zapovijed za udar na Knin, mi ga za nekoliko sati rušimo, kompletno.”
Opis vojne sile
Mnogi su dosad tu izjavu tumačili kao dokaz teze o nezakonitu granatiranju i o udruženom zločinačkom pothvatu, ali Žalbeno vijeće sada u presudi kaže da ta tvrdnja “može razumno biti protumačena kao kratak opis vojnih snaga raspoređenih na tom području ili kao namjera da opiše moguću vojnu silu u kontekstu planiranja vojne operacije”.
Drugim riječima, suci koji su oslobodili Gotovinu u toj izjavi vide da Gotovina, praktički u vojničkom žargonu, govori o tome što HV može učiniti, a ne što mu je cilj učiniti. Nakon što je srušilo tezu o nezakonitom granatiranju i tezu o tome da Brijunski transkripti dokazuju postojanje udruženog zločinačkog pothvata, Žalbeno vijeće ruši i teze da kasniji događaji nakon Oluje, poput Tuđmanova javnog govora protiv Srba ili zakonske regulative ministra Jure Radića, predstavljaju završne korake udruženog zločinačkog pothvata.
“Dokazi u obliku Tuđmanova govora ili zločina hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi nakon topničkih napada nisu dovoljni da podrže tvrdnju o postojanju udruženog zločinačkog pothvata”, kaže se u presudi.
A o zakonima koji su, kako je tvrdilo tužiteljstvo, bili skrojeni protiv povratka Srba u Krajinu Žalbeno vijeće zaključuje ovo: “Činjenica da je Hrvatska usvojila diskriminirajuće mjere nakon odlaska srpskih civila iz Krajine ne dokazuje da je taj odlazak bio prisilan.”
>>Sve o presudi generalima čitajte u našem specijalu
Bilo im je obecano iz Beograda 90te da ce svi srbi zivjeti u jednoj drzavi a oni obecanje shvatili ozbiljno.