Bilo je dva sata poslije ponoći te subote 11. prosinca 1999. kada se akademik Vlatko Pavletić, predsjednik Hrvatskoga državnog Sabora, obratio hrvatskoj javnosti riječima: “Ustavom i sudbinom određeno mi je da u ovom najtežem času objavim građanima Republike Hrvatske i svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine da je prestalo kucati veliko srce dr. Franje Tuđmana, državnika i državotvorca i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske.”
Ova objava sročena je tijekom sjednice sazvane netom nakon ponoći, kojom je predsjedao akademik Pavletić, a kojoj su nazočili i predsjednik hrvatske Vlade Zlatko Mateša, članovi njegova užeg kabineta te članovi Predsjedništva Hrvatskog državnog Sabora. Bila je to duga noć za državni vrh, za medije, za hrvatski narod.
70 izaslanstava
Vijest o smrti dr. Franje Tuđmana objavljena je u izvanrednim vijestima na sva tri programa Hrvatske televizije. Ta je vijest značila uzbunu i u redakciji Večernjeg lista. Premda su se netom vratili svojim kućama nakon danonoćnog dežuranja ispred KB-a Dubrava, na teren je odmah odaslano osam reportera i 11 fotoreportera, raspoređenih ispred bolnice, na Markovu trgu, ispred doma Tuđmanovih i u rodnom Velikom Trgovišću, dok uredništvo ubrzano priprema posebno izdanje u počast preminulom predsjedniku, koje se na kioscima moralo naći već uvečer istoga dana.
Predsjednik Tuđman preminuo je nešto manje od tri sata prije objave akademika Pavletića, u kasnim noćnim satima petka, točno u 23.15 minuta, doznaje se iz izvještaja na stranicama Večernjaka u nedjelju, objavljenog pod naslovom “Hrvatska tuguje za predsjednikom”. Naši reporteri javljaju da se dr. Tuđman borio za život 41 dan, još od blagdana Svih svetih, kad je hitno prevezen u bolnicu u zagrebačkoj Dubravi.
“Iz bolnice je izišao praćen gotovo potpunom tišinom. Točno u 11.15 sati u subotu šestorica pripadnika Prvoga hrvatskog gardijskog zbora iznijela su iz bolnice lijes s tijelom predsjednika Tuđmana. Do pogrebnog automobila stigao je tako na rukama mladića koji pripadaju postrojbi što se od samog osnutka brinula o sigurnosti hrvatskog predsjednika. Tišinu, neuobičajenu za bolnički krug i obližnje prometnice, nije narušilo ništa, ni dvjestotinjak policajaca koji su stigli još u 9.25 sati i postrojili se u dvored radi posljednjeg pozdrava predsjedniku, ni građani kojima ni hladno prosinačko jutro nije umanjilo volju da iskažu poštovanje predsjedniku Tuđmanu.”
Prvi je iza lijesa izašao predsjednikov pobočnik general-bojnik Krešimir Kašpar, koji je svih 40 dana proveo u bolnici s predsjednikom. Za njim je krenula predsjednikova obitelj – supruga Ankica, kći Nevenka, sinovi Miroslav i Stjepan te snahe Vanja Morić i Snježana Tuđman. Nakon njih u kratkoj koloni prema službenim automobilima izašao je predsjednikov bliski suradnik Gordan Radin, koji je godinama bio šef predsjednikova kabineta i sve je protekle tjedne proveo s njim u bolnici. Uz njega je izašao ravnatelj KB-a Dubrava dr. Veljko Božikov te predsjednikovi liječnici dr. Stjepan Kranjčević i dr. Božidar Jakšić, koji je vodio liječnički konzilij. Lijes s njegovim tijelom položen je u pogrebni automobil, na kojem su bila predsjednička obilježja. U taj je automobil ušao predsjednikov pobočnik Kašpar, dok je u koloni koja se oblikovala bilo još nekoliko automobila s predsjednikovom obitelji i suradnicima. Na čelu kolone bio je bijeli policijski Audi, a slijedili su ga pripadnici posebne motorizirane jedinice Prvoga hrvatskog gardijskog zbora u svečanim bijelim odorama.
“Sablasna tišina na zagrebačkim ulicama, nogostupi preplavljeni građanima suznih očiju, zastave spuštene na pola koplja te predsjednikov portret obrubljen crnom vrpcom u brojnim gradskim izlozima slika su hrvatske metropole čiji su se stanovnici u subotu, prateći svečanu povorku, počeli opraštati od dr. Franje Tuđmana”, javljaju Večernjakovi reporteri, prateći povorku na putu od Avenije Gojka Šuška, Maksimirskom, Zvonimirovom, Trgom Hrvatskih velikana, Hebrangovom, Savskom, Kazališnim trgom, Frankopanskom, Ilicom preko Britanskog trga do Predsjedničkih dvora na Pantovčaku. A ondje se od predsjednika istoga dana od 14 sati opraštaju tisuće građana, strpljivo čekajući u koloni kako bi u tišini prošli pokraj odra, suznih očiju upisujući se u knjigu žalosti. Sat vremena poslije onamo je stigao i slovenski predsjednik Milan Kučan, a Večernji prenosi i izraze sućuti koje je državnom vrhu uputio papa Ivan Pavao II., svojim brzojavom pozdravljajući “uspomenu na državnika koji je Hrvatsku vodio na putu prema neovisnosti.”
U Hrvatskoj je proglašena trodnevna žalost (šest godina kasnije takva će počast biti iskazana još samo spomenutom papi), a zbog smrti predsjednika Tuđmana odgođeni su svi politički i javni skupovi, kao i neki međunarodni sastanci. Na zagrebačkom Mirogoju i Krematoriju otkazani su svi sprovodi koji su se trebali održati u ponedjeljak. Jer, toga dana Hrvatska se upravo ondje opraštala od prvog predsjednika. “Lijes s tijelom hrvatskog predsjednika dovezen je kroz počasni dvored, koji su u slavu dr. Tuđmanu oblikovali pripadnici gardijskih brigada. U mukloj tišini, hrvatski ratnici – Tigrovi, Gromovi, Vukovi, Kune, Pauci i Sokoli – ispratili su na posljednji počinak svoga zapovjednika”, javljaju naši novinari, procjenjujući da je posljednjem ispraćaju predsjednika Tuđmana na Mirogoju bilo više od 160.000 građana, 70 izaslanstava stranih zemalja, najbliži suradnici i prijatelji, članovi hrvatske Vlade i Sabora te drugi državni dužnosnici, novinari više od 40 stranih medija i 20-ak svjetskih TV postaja, među njima i Reuters, France Presse, Ansa, SKY News, ORF, BBC, New York Times, Washington Post te češke, mađarske i turske TV kuće, kao i američki CNN koji je izvještavao u izravnom prijenosu.
Od predsjednika se, u osvrtu pod naslovom “Zbogom, poštovani predsjedniče!”, oprostio i glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen. “Čuvši vijest o smrti predsjednika Tuđmana, iskreno sam se rastužio. Premda o njegovoj bolesti, tijekom više od tri godine, nisam nikada službeno obaviješten, pozorno sam kao i mnogi pratio promjene na njemu. Posljednji put Tuđmana sam susreo u Vatikanu, potkraj listopada, na otvaranju izložbe. Bio je iscrpljen i više nije imao snage reći mi: ‘Kako si, Zagorec?’ Unatoč tome, kad je stigla vijest o smrti, bio sam duboko potresen”, piše Tuđen, dodajući kako hrvatski Srbi nisu voljeli Tuđmana jer je “sigurno bio veći nacionalist od Savke ili pokojnog Hebranga.”
Spreman na sporazum
“Ali bio je spremniji na pošten sporazum sa Srbima od bilo koga. Jasno, pod uvjetom da Hrvatska ne bude hrvato-srbija. Hipoteke sastanka s Miloševićem u Karađorđevu i Tikvešu pratit će ga dovijeka. Više sam puta s Tuđmanom razgovarao o Titu. On bi mi rekao: ‘Tito je bio maher’. Ne bi to trebalo shvatiti kao da se Tuđman divio Titu kao Jugoslavenu. Ja bih rekao nešto drugo: da je 1945. godine nastala neovisna Hrvatska, s ovakvim Tuđmanom na čelu, ona bi bila istaknuti štit Zapada prema Staljinu i Amerika bi je plaćala suhim zlatom. Želim reći da u politici treba imati i sreće, a nje je Tito imao više nego Tuđman. Dr. Franjo Tuđman je umro i mi sada ulazimo u novo razdoblje svoje povijesti. Tuđman je utemeljitelj moderne Hrvatske i to mu nitko ne može poreći. O Tuđmanu će, kao i o svim velikanima, konačan sud dati povijesna znanost. Nisam pesimist, ali bez obzira na to što mislili o njemu, meni se čini da će još ‘Hrvatska poželjeti Tuđmana, a Tuđmana biti neće’”, napisao je Branko Tuđen u svom oproštaju, koji s odmakom od točno 20 godina zvuči uistinu proročki.
Za Titom su morali plakati jer nebih bili dio sustava a za prvim predsjednikom RH onaj tko je pokazao sentimentalnost je bio iskren shvatio cijelu realnost stanja. Gosp. Tuđman je napravio najvažnije (tada nije bilo lako) a što su lešinarii poslije došli to je bio uvijek problem na ovim prostorima od stoljeća sedmoga ..... Uvjek je bilo da se krvavo stvaralo ali poslije se jeftino proda ...