Ovogodišnje stipendistice programa Za žene u znanosti koje organiziriraju L'Oreal i UNESCO su Ana Barić, Lidija Barić, Andreina Belušić Vozila i Svjetlana Dekić.
Nacionalni program stipendiranja „Za žene u znanosti“ u organizaciji L’Oréala ADRIA i Hrvatskog povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture RH nastao je 2006. godine po uzoru na međunarodni program. Od tada svake godine priliku za osvajanje stipendije u vrijednosti od 5.000 eura imaju četiri mlade hrvatske znanstvenice koje se nalaze u završnoj fazi stjecanja doktorata iz područja prirodnih znanosti, uključujući i interdisciplinarna područja. zaključno s godinom 2019., nagrađeno je 50 izvanrednih mladih znanstvenica na pragu stjecanja doktorata iz područja prirodnih znanosti, uključujući i interdisciplinarna područja. Program „Za žene u znanosti“ realizira se uz pokroviteljstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i uz potporu Rektorskog zbora Republike Hrvatske, a stipendija se dodjeljuje u suradnji s vrhunskim hrvatskim znanstvenicima okupljenim u Izbornom povjerenstvu.
Stipendistice smo na početku zamolili da nam se predstave?
Svjetlana: Radim na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, Biloškom odsjeku, Zavodu za mikrobiologiju kojom se i bavim. Tema je mog dotkorskog rada utjecaj ekoloških čimbenika na faktore virulencije klinički značajne bakterije Acinetobacter baumannii.
Video - 8 najutjecajnijih Hrvatica u znanosti
Lidija: Radim kao naslovni asistent na Medicinskom fakultetu u Osijeku, a zaposlenik sam i Doma zdravlja u Osijeku, na specijalizaciji sam iz pedijatrije. Tema moje doktorske dizertacije je uloga oksidativnog stresa u nastanku endotelne disfunkcije uzrokovane kratkotrajnim velikim unosom kuhinjske soli u zdravih mladih ljudi.
Ana: Specijalst sam nuklearne medicine, radim na kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu KBC Split. Doktorsku disertaciju pod nazivom Analiza kliničkih karakteristika i fenotipova kod bolesnika s Hashimotovim tiroiditistom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Inače se na klinici bavim bolestima štitnjače.
Andreina: Diplomirala sam na geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radim u hrvatskoj kontroli zračne plovidbe. Tema mog doktorskog istraživanja su obilježja vjetra u sadašnjoj i budućoj klimi na temelju simulacija regionalnih klimatskih modela.
Što ćete nakon doktorata, ostati u znanosti ili krenuti dalje?
Svjetlana: Definitivno ostati u znanosti. Da li bi to bilo u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske to ću vidjeti. Ali, znanost me zanima i htjela bi s njom ostati. Nastavila bi svoj rad, kroz njegovu izradu otvorile su se nove mogućnosti koje bi htjela dalje istražiti.
Lidija: Bavila bih se klinikom i znanošću. Što se tiče znanosti, svakako bih nastavila u Hrvatskoj, u Osijeku. Otvorile su se neke nove teme, nove Pandorine kutije koje treba dodatno istražiti, došli smo do nove razine nekih mehanizama koje bi rado još bolje upoznala u daljem istraživanju.
Ana: Kod mene su znanosti i klinika neodvojivi. Stalno radim u klinici ali se bavim znanošću od početka specijalizacije. Istražujemo sve vezano za štitnjaču. Prvi projekt je završen a to je moja doktorska dizertacija, a sad smo već u fazi prijave novog projekta iz domene štitnjače, ostajem u Splitu, bavim se klinikom i znanosti i dalje.
Andreina: Nedavno sam dobila priliku da se bavim meteorologijom i znanosti a da živim u Istri, tako da sam super zadovoljna. Svakako ostajem u Hrvatskoj.
Vidimo da ste sve u braku ili blizu?
Svjetlana: Zaručena sam i vjenčat ću se kroz par mjeseci, tako da su planovi u toku.
Lidija: Udata sam više od godinu i pol dana, imam sina od dva mjeseca. U skladu s mojom mentoricom, nastojat ću raditi na pronatalitetnoj politici i demografskoj slici Hrvatske! Nadam se da ću sve to moći paralelno gurati, za sada ide dobro.
Ana: Sretno sam zaručena pa nakon doktorske dizertacije slijedi naravno vjenčanje.
Andreina: Udana sam zadnjih šest mjeseci, u sretnom braku. Još uvijek!
Je li moguće biti uspješnom znanstvenicom, ali i suprugom i majkom?
Svjetlana: Naravno da je moguće, čak bih rekla da je nerazdvojivo, privatni i poslovni život ne mogu se razdvojiti jer čovjek da bi bio sretan mora imati uspješan privatni život, a to je baza na kojoj se gradi sve ostalo. Ako je čovjek zadovoljan na privatnom planu, to će se zadovoljstvo projicirati i na neke druge sfere, kao poslovni život.
Lidija: Na mojoj katedri sve su žene, imamo uspješne privatne živote i to nam, zapravo, daje snagu kod kuće, naši muževi koji podupiru odlaske u laboratorije i poslije radnog vremena, dugoročna pisanja radova noću, kada treba uskočiti i čuvati bebe, mislim da je zbog toga to nerazdvojivo. To se breme podijeli ipak na više leđa, osobno je velika sreća što se svi na katedri družimo, pa smo postali jedna velika znanstvena obitelj.
Ana: Mislim da je za uspjeh u znanosti bitna podrška zaručnika i svih drugih. Bez njih sigurno ne bih bila ovako uspješna. I nakon braka kada dođu djeca sigurno te neće predstavljati problem.
Andriena: Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez apsolutne i bezuvjetne podrške.
Ako se ipak pruži dobra prilika, biste li razmislile o odlasku van?
Svjetlana: Ovisi kakva prilika se pruži. Za nekakvo usavršavanje, učenje novih metoda, savladati neke nove tehnike, svakako je dobro otići par mjeseci u inozemstvo. Vidjet ćemo što će reći budućnost.
Lidija: Otići na par mjeseci svakako da, neki duži period, ako su u pitanju godine, mislim ipak ne s obzirom na obitelj i dijete koje imam a koje treba rasti. Svakako bih željela ostati u Osijeku. To je zbilja jedna sredina u kojoj želim da moje dijete odrasta jer nam se tamo sviđa. Stručna usavršavanja i nove metode, svakako da. Bavim se temom mojeg doktorata već skoro deset godina, sada smo došli već u fazu da imamo veliku opremu, velike mogućnosti, veliki broj radova i istraživanja, tako da nemam potrebe da sada negdje idem.
Ana: Tokom karijere bila sam na edukacijama ali uvijek samo kratko, ništa više od toga niti ne bih. Jer u Splitu mi je dostupna svjetska znanost, svjetska medicina, nemam potrebe ići dalje od toga. Splitsko sveučilište, odnosno njegov Medicinski fakultet je među vodećima u Europi po znanstvenim publikacijama. Prestižna titula zbog koje ne treba negdje ići, čak nam sada dolaze i strani studenti.
Andreina: Također sam tokom doktorskog studija bila nekoliko puta po mjesec dana vani, ali nekako me nije toliko vezalo da bih se odlučila spakirati kofere i otići. Imala sam priliku raditi i na Geofizičkom odsjeku i sada na Kontroli zračne plovidbe, mislim da se dovolno dobra i kvalitetna znanost može raditi u Hrvatskoj. Barem u području metoeorologije u Hrvatskoj zaista postoje izvrsni stručnjaci.
Jeste li imale nekog posebnog uzora u karijeri?
Svjetlana: Nisam imala nekog posebnog uzora, uvijek sam se trudila dati najbolje od sebe i ustrajati u tome. Nije da sam imala kao uzor neku osobu i sanjala da postanem kao ona, ne bih rekla da je bilo uzora.
Lidija: Moj je uzor bila moja mentorica. Upoznale smo se na drugoj godini fakulteta gdje je ona bila asistentica kada sam mislila da se neću nikada baviti znanošću. No, ona i ja smo kliknule i to kada je ona radila svoju doktorsku dizertaciju gdje sam ja bila jedan od ispitanika. Povezale smo se pa je ostao kontakt koji je sve više jačao pa je došlo do te faze da me ona na kraju uvela u svijet znanosti. Bila mi je mentorica i za diplomski i za doktorski rad. Nadam se da će se to nastaviti jer me i kao osoba i kao znanstvenica bila veliki uzor.
Ana: I meni su uzori mentori, jedan je dr. Ante Punda koji je voditelj Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu. Kada sam 2012. godine došla na Zavod upoznala sam ga kao vrhunskog kliničara, vrhunskog znanstvenika, punog empatije za pacijente, odličan menadžer. Kada sam upisala doktorski studij upoznala sam dr. Vesnu Borasku Pericu koja mi je komentor na doktorskoj dizertaciji, također je uspješna žena znanstvenica koja odlično balansira znanost i obiteljski život. Njih dvoje su mi uzor u svemu.
Andreina: I ja sam bez nekih velikih uzora, međutim kada sam došla na Geofizički odsjek za poslijediplomskog studija sadašnja moja mentorica dr. Maja Telišman Prtenjak prenijela mi je entuzijazam za istraživanje. Također je tu i moj komentor dr. Ivan Guettler s DHMZ-a. Njih dvoje su mi nekako usadili vjeru da uvijek treba davati najbolje od sebe i entuzijazam prema znanstvenom istraživanju.
Puno se govori o ženama u znanosti, da postoji stanovita diskriminacija.
Svjetlana: Ovisno u kojoj znanosti. Na biologiji dominiraju žene, na biologiji ih je 90 posto, znanstvenice su u tom području žene, dakle apsolutnos u žene ovdje dominantne. Neke druge grane znanosti kao što su fizika ili matematika koje se smatraju nekim muškim znanostima situacija je drugačija. Ne i na biologiji.
Lidija: Čini mi se da i muških i ženskih imamo podjednako, odnosno podjednako muškaraca i žena upiše doktorat ali više žena na kraju doktorira. Kao da su malo revnije, možda baš zato što imaju te dodatne obaveze. Nikada nisam imala problema, naš je kolektiv u cijelosti ženski, ako se žene dobro slažu, nitko im ništa ne može.
Ana: U Splitu je zadnjih nekoliko godina medicina nekako ženski brend, sve je više znanstvenica, sve je više žena u klinici, ja radim na Zavodu gdje su većinom žene osim par muškaraca od 50-tak članova Zavoda. Većinom se tamo žene bave znanošću, uspješne su i u klinici. Od početka karijere nisam imala nekih situacija.
Andreina: I kod nas na Geofizičkom situacija je podjednaka. Mislim da nema veze jesi li muško ili žensko nego da zaista voliš ono što radiš, ako radiš kvalitetnu znanost onda je sasvim svejedno.
Za kraj – što ćete s novcem?
Svjetlana: Stavit ću u kasicu-prasicu. Štedit ću da riješim stambeno pitanje.
Lidija: Isplatit ću do kraja doktorat. Sama sam ga morala financirati, kod mene je doktorat 75.000 kuna. Ovaj novac će mi dobro doći.
Ana: Sama sam financirala doktorat, uspjela sam to riješiti. Novac ću uložiti u neko dobro putovanje sa zaručnikom ali i na jednu dobru stručnu knjigu za koju mi je uvijek bilo izdvojiti veliku cifru ali sada ću se počastiti. Šef mi je zaprijetio – na sve možeš, samo ne na robu!
Andreina: Malo na osobne gušte, malo na uređivanje stana.
