I ma li u zemlji koja je 50 godina provela u komunizmu i danas recidiva toga sustava? Ima li u zemlji koja nije provela lustraciju kadrova kojima je zabetoniran boljševički svjetonazor? Jesu li druge države, od Makedonije do Estonije, paranoidne kad su provele lustraciju, samo Hrvatska nije? Ima li u zemlji koja je pola stoljeća provela u vlasti što je, prvi put nakon nastanka Zemljine kore, ukinula privatno vlasništvo, otela u najprostačkijoj krađi koju smo ikada vidjeli sve što su ljudi posjedovali, likvidirala ili protjerala sve političke oponente, a za svaki slučaj i dijelove drugih naroda kao prevenciju, pola milijuna folksdojčera i nekoliko stotina tisuća Talijana, ima li, dakle, u zemlji koja je za sve te zločine imala ustrojenu vlast što je trajala pola stoljeća danas starih komunističkih navika i obrazaca ponašanja, tajnih simpatizera tog vremena ili je sve to opsjena hrvatske emigracije i norvalske skupine?
Može biti da Jadranka Kosor potencira priču o crvenoj opasnosti zbog izbora, ali taj strah nije bez temelja. Strah od crvenih nije strah od ilegalnih partijskih ćelija, to je strah od anacionalnog pokreta koji je pokazao da je operiran od nacionalnih relacija, a recidive toga vidjeli smo u epizodi s Račanom.
Hrvatski antifašizam usko je povezan s jugoslavenstvom i, premda je donio antifašističko oslobođenje, nije donio nacionalnu emancipaciju i to ostaje istočni grijeh hrvatske ljevice. Zašto hrvatski antifašisti nisu isti kao europski? Ne zato što smo neupućeni, kako misli Mesić, niti zato što je ovo nacija fanova Ante Pavelića, već zato što smo u nacionalnoj priči izdani, a ona nije povijesno verificirana. Francuski, talijanski, engleski antifašisti nisu samo pobijedili fašizam, oni su potom afirmirali nacionalne relacije i zbog te punine obavljena posla ondje nema ovakvih rasprava.
Hrvatski su antifašisti, za razliku od europskih kolega, izdali nacionalne relacije! Mi smo s hrvatskim komunistima izgubili pola stoljeća u bespućima povijesnog lutanja, a oni su za to vrijeme počinili jezive nacionalne izdaje!
Hrvatski komunisti vratili su Istru i Dalmaciju, no isti ti komunisti predali su Boku kotorsku i Srijem Srbiji i Crnoj Gori!
Osudili smo Pavelićevu predaju Dalmacije i Istre, ali s kojim pravom Tito nema tretman nacionalnog izdajice budući da je potezom pera predao Boku kotorsku, Srijem i Bačku Srbiji i Crnoj Gori? Pavelića su prisilili Talijani, Tito je to učinio bez prisile, iz same srži anacionalne ideje! Otkud ti neokomunistički purani hrane ego da ni danas ne osjećaju sramotu za pljačku nakon 1945. koja je razmjerima neusporedivo veća od pljačke u Tuđmanovo vrijeme, a prema brutalnosti ide rame uz rame s fašističkim dernecima? Zašto nemamo moderne socijaldemokracije? Pa komunisti su lavovima bacili sve one koji su na to mirisali!
Mentalni sklop naših političkih stranaka preslika je komunističke vladavine demokratskog centralizma, a to nismo pokupili od Austro-Ugarske, to nas je Tito učio. Naš mentalitet, iskustva, oblikovanje naše svijesti, govorim o srednjim generacijama koje obnašaju vlast, sve je to formirano u komunizmu. I zato je bespredmetno pitanje ima li kod nas crvene opasnosti. Žurim reći da to nije stranački problem, HDZ se s time ne muči ništa manje od SDP-a, no povijesna je razlika u tome što su ljudi koji su prišli HDZ-u jasno stali u obranu nacionalnih interesa i zato ne mogu biti isti bivši komunisti koji su krenuli stvarati državu i oni koji su s Račanom izašli iz sabornice kad se proglašavala samostalnost!
Ne možete 50 godina biti protiv bilo kakve hrvatske države, izaći iz sabornice kad se glasa o neovisnosti i čuditi se kad se sa strahom govori o povratku crvenih! Ne možete ne povezati crvene koji su likvidirali na stotine tisuća ljudi i one koji su i danas protiv sudskih procesa za te monstrume. Gospodarstvo? Pa sve što se radi ispravljanje je njihovih pogrešaka, od povrata imovine nadalje!
Tko je uništio hrvatsko selo ako ne komunisti u pola stoljeća onog mrcvarenja? Zašto nemamo razvijene obrte, školovane poduzetnike, uopće elitu europskog kadrovskog konteksta? Jer su zakonom zabranjivali i obrte i poduzetnike! Mediji? Pokažite urednika koji je dočekao 1990. a da ga do tada nije pomno prebrala partija! Kakav su mentalni sklop ti drugovi donosili u medije? I sad te medijske perjanice pitaju: oprostite, gdje vidite komunistički i jugoslavenski mentalni sklop?
Srbijanski predsjednik nikad neće reći “kaj god” jer to nije u duhu njegova jezika, ali naš će predsjednik uredno ovih dana izgovoriti “kuku lele”! To je to!
Da vidimo... Premijeri SFRJ-a: 5 Hrvata (Tito, Špiljak, Planinc, Mikulić, Marković), Srbin (Stambolić), Đuranović (Crnogorac), Bijedić (Musliman), Slovenac (Ribičić).