Lako je sad biti general poslije bitke pa zaključiti da je Ante Čačić kao izbornik dosad napravio jako dobar posao. Tako je puno “generala” bilo nakon ispadanja s Europskog prvenstva od Portugala, svi su uprli prst u Čačića i označili ga jedinim krivcem za poraz.
Nije savitljiva ‘biljka’
I danas, s vremenskim odmakom, stoji da je mogao bolje reagirati u toj utakmici, da je morao nešto više ili ranije pokušati učiniti.
Danas, kad Hrvatska vodi na tablici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, više nitko ne dovodi u sumnju Čačićevu stručnost. A kad se načulo da će biti izbornik, pa kad je na to mjesto i postavljen, doživio je silne kritike, kako on, tako i oni koji su odlučili dati mu reprezentaciju u ruke. Nijedan izbornik nije dočekan na nož kao Čačić, ni u jednog se nije tako jako sumnjalo kao u njega.
Sad se pokazuje kao pun pogodak. Osim tog nesretnog Portugala koji ćemo mu i dalje voditi kao minus, Čačić je i u Francuskoj s ovom reprezentacijom napravio jako dobar posao. Zato što je znao što toj reprezentaciji treba. I zbog toga je idealan izbornik, prepoznao je što i kako raditi s tim zvijezdama koje dolaze iz velikih klubova. Svi su oni bolji igrači nego što je on ikad bio i Čačić zna da ih nogometu nema što puno naučiti. Tek ih staviti na njihove što prirodnije pozicije, pustiti ih da igraju te ih okružiti mirom.
Kod Nike Kovača atmosfera u momčadi nije bila dobra, valjda se dečkima koji prolaze čvrsti “dril” u klubu nije sviđao još žešći “dril” njemačkog poimanja nogometa. I nisu sretni kao nekad dolazili na okupljanja.
Čačić je to “snimio”, prepoznao i znao promijeniti. Tako smo u Francuskoj na Euru vidjeli da se igrači opet smiju, da se vesele na treninzima, da uživaju na utakmicama. Baš je Vahid Halilhodžić znao govoriti da je u Dinamu zatekao igrače kojima su glave bile pognute kao visibabe i da ih je morao podignuti. E, to je Čačić napravio s današnjom reprezentacijom. K tome, izuzetno je miran i staložen, i kad ostane bez nekog igrača, kad sve na terenu ne prolazi zamišljenom rutom, kod njega nećete vidjeti nervozu. I to je prenio na svoje igrače, vratio im se pozitivan duh, a onda se to sve naplatilo ovim rezultatima.
I upravo zbog toga Čačić je idealan izbornik za ovu našu reprezentaciju. Bez obzira na to što mu se spočitavalo da je reprezentaciju dobio “preko veze”, da je tu da gura igrače koje netko želi prodati. No, oni koji malo bolje poznaju Čačića znaju da Ante baš nije savitljiva “biljka” i da je u Dinamu jedini znao maknuti igrače kao što je bio Sammir, a to se nitko prije nije usudio, otpisao je Bišćana, Leku, pa Vidu potjerao iz autobusa...
Samo rezultati mogu suditi
Možda su ga na mjesto izbornika i postavili s nekakvim skrivenim namjerama, ali to je njihova stvar, za to će Čačić odgovarati svojim šefovima, ovisno sluša li ih ili ne, ako mu uopće nešto pokušavaju sugerirati.
Ono što je važnije jest da Čačić odgovara javnosti, a odgovarati može samo rezultatima i igri. I s pravom mu je javnost zamjerala taj Portugal, ali sad s pravom slavi prvo mjesto u skupini.
Da nije tog nesretnog Portugala, Čačić bi bio rekorder s 15 utakmica bez poraza. Uostalom, i jest rekorder jer u 90 minuta doista nije izgubio u 15 utakmica, protiv Portugala je pao u produžecima.
I taj jedan poraz od europskog prvaka ne može pokvariti Čačićevu sjajnu statistiku. A do takvog rezultata ne može baš netko tko je zalutao na izborničko mjesto i ne zna svoj posao. Doduše, ne treba ga sad dizati u nebesa, bilo je njegovih prethodnika koji bi sjajno krenuli u kvalifikacije, pa je na kraju bilo drži-ne daj. Pričekajmo listopad 2017.
Svi nešto trkeljaju kako nemamo igru i kako smo pobjedili jer je eto slučajno pojedinac imao dan.A stvarnost je zapravo skroz drugačija,prvi gol je postignut nakon brilijantne akcije i duplog pasa u stilu Barcelone,da bi sjajnu akciju potvrdio Brozović velemajstorskim udarcem.Drugi gol je opet posljedica djelovanja cijele ekipe koja je pritiskom oduzela loptu Islanđanima da bi opet Brozović povukao kontru i stvar riješio udarcem sa distance.Valja napomenuti da su naši tada išli u kontru 4 na 4 i da se islandski igrač na rubu šesnaesterca nije okliznuo vjerojatno bi Brozović gurnuo loptu u prostor i opet bi bila 100% šansa,ovako mu se otvorio prostor i naravno da je potegao...Osim tih golova smo timski napravili barem još 5 situacija koje su mirisale na gol ali je uvijek malo falilo da uđe. Zaključak je da smo itekako imali igru i da je teren bio nogometni a ne oranica rezultat bi bio barem dvostruko veći u našu korist.Pozdrav svim pravim navijačima reprezentacije a mrzitelji neka pate!! ;)