Vatreni su se s izbornikom Zlatkom Dalićem prvi put upoznali prije odlaska u Kijev na utakmicu s Ukrajinom, u kojoj nisu smjeli izgubiti. Bilo je to prije četiri godine, ulog nije bio samo prolaz u dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
Bila je to utakmica istine za generaciju Luke Modrića, njihova zadnja šansa da naprave rezultat na velikom natjecanju.
Što je sve izbornik rekao prisjećajući se tih trenutaka, ali i svih onih koji su kroz godine uslijedili, pratite u podcastu:
- Opušten sam jer je iza nas teška godina, teške kvalifikacije. Ispunili smo sve ciljeve, prošli smo skupinu na Euru i kvalificirali se u Katar. Pred nama su Liga nacija i Svjetsko prvenstvo, za koje ćemo se dobro pripremiti - osvrnuo se na godinu iza nas Dalić.
Smetale su mu kritike nakon ispadanja u osmini finala Eura.
- Najteže mi je palo to što se naš nastup na Euru svim silama u nekim medijima želio prikazati kao neuspjeh. Svi znaju da hrvatska reprezentacija dosad nikada nije pobijedila u prvoj utakmici nakon prolaska skupine, osim u Francuskoj 1998. i u Rusiji 2018. godine. Nismo pobijedili ni ovaj put, izgubili smo od jake Španjolske u produžecima jedne sjajne utakmice, a to se prikazivalo kao neuspjeh. U skupini smo prvi put u povijesti pobijedili Škotsku u Glasgowu, u jako teškoj i odlučujućoj utakmici. Ali sve je to bio neuspjeh, tako se prikazivalo i to mi je teško palo. Nakon poraza od Engleske na otvaranju turnira krenule su razne analize, ali ja nikada nisam tražio alibi, već sam preuzimao odgovornost na sebe. Ja sam pogriješio i ja sam za to odgovoran, ali kad analiziramo, malo je onih koji priznaju svoje pogreške.
I ranije je preuzimao odgovornost za rezultate i poraze, čini to zapravo od prvog dana na klupi Hrvatske. Ali mnogi kao da to ne čuju i uporno ga kritiziraju.
- Čuli su me svi koji su me htjeli čuti, oni koji nisu - nisu. Nekoliko puta sam ponovio da je najveća potvrda kvalitete mog rada onih 15 tisuća navijača u Kopenhagenu koji su platili put i riskirali zdravlje usred pandemije. Nakon utakmice ispratili su nas ovacijama i 15 minuta su nam skandirali. Ti ljudi su me čuli, oni su moja najveća podrška i njima odajem priznanje. Oni su mi bitni, a ovi drugi imaju svoj pravac i ja to poštujem. Kritika te uvijek malo dirne, ali kad ljudi zbog tebe plate put i isprate te ovacijama, onda znaš da si napravio nešto dobro - rekao je izbornik i dodao:
- Poštujem kritike, ali bitan je krajnji cilj, a ja sam ih sa svojim stožerom i igračima ostvario. Rezultat je najbitniji, on te nosi i spašava. Dok Hrvatska na nekom velikom natjecanju ima šansu za prolazak skupine, treba ju podržavati i maksimalno stati iza tog projekta. Kad Hrvatska ispadne iz grupe, onda razvaljujte izbornika.
Odlučujuća utakmica za plasman na Svjetsko prvenstvo igrala se na Poljudu protiv Rusije, vatrene je bodrilo 30.000 gledatelja. Rasplakao se na kraju utakmice...
- Tijekom cijele utakmice bio sam miran i koncentriran te sam vjerovao da gol koji čekamo mora doći. Kad je sudac odsvirao kraj, slomile su me emocije. Ne znam kako sam se tako raspao, možda nije bilo ni lijepo ni ukusno da me ljudi gledaju dok plačem. Kod nas je čudno kad muškarac u kući plače, ali svladale su me emocije i iz mene je izašlo baš sve - pritisak, inat, dokazivanje i vjera koju sam imao. Za mene je to bio kraj svijeta. Hrvatska se plasirala u Katar, bodrilo nas je 30.000 gledatelja koji su kisnuli tijekom cijele utakmice, kisnuli su i prije utakmice, ali nitko nije odustao. Sat vremena nakon susreta još se pjevalo na Poljudu, a ja sam zbog svega toga plakao.
Postao je najuspješniji izbornik u povijesti Hrvatske i otkrio što mu to točno znači.
- Statistika sugerira da sam najuspješniji izbornik Hrvatske u povijesti jer nijedan prije mene nije izborio plasman na tri velika natjecanja u nizu. To je uspjeh za cijeli hrvatski nogomet, ali u prvom redu je zasluga naših igrača, zaposlenika HNS-a i mog stožera.
Kritike koje spominje bile su utemeljene na lošoj igri i lutanjima Hrvatske na Euru. Koji je bio plan i gdje se izjalovio?
- Za sve što sam radio do Eura imam objašnjenje i razlog. Bili smo drugi na svijetu, ja sam živio s tim igračima i vjerovao sam im kao i oni meni. No uslijedile su tri godine lutanja, odradili smo smjenu generacije koja se uopće nije osjetila i to je preraslo u prevelik komfor za veliki broj igrača. Oni su to nesvjesno koristili, osjećali su da će uvijek dobivati pozive bez obzira na svoju formu u klubovima. Osjećao sam veliku zahvalnost prema tim dečkima, uostalom s takvom mojom filozofijom ostvarili smo i sve ciljeve. Nakon Eura sam shvatio da moram mijenjati priču, krenuo sam od sebe i nisam se skrivao. Bilo je gotovo, znao sam da smo došli do kraja i da moram nešto napraviti. Završilo je vrijeme zahvala, starih zasluga i želja. Ako želim ostati izbornik, moram promijeniti priču. To sam i napravio - napominje Dalić i detaljnije pojašnjava:
- Odlučio sam se za drugi smjer, uveli smo nove igrače, a oni koji nisu imali minutažu u svojim klubovima, bez obzira na njihovo ime i prezime, više nisu bili sigurni. Sve sam to radio u dogovoru sa stožerom i igračima, i pokazalo se kao pun pogodak.
Luka Modrić je njegova produžena ruka na travnjaku, ipak je kapetan. Ali, donose li odluke zajedno?
- Luka je kapetan Hrvatske, on je moja desna ruka i pomaže mi više nego neki drugi igrači, ali odluke na kraju donosim ja. Konzultiram se s članovima stožera i igračima, ali svaka odluka koju sam donio bila je moja.
Porazi u Ligi nacija su mu zasmetali, kao što bi svima, ali neuspjesima naziva isključivo poraze od Mađara i Slovenije.
- Mnogi vade moju statistiku, ali pogledajte od koga sam ja to izgubio - od Portugalaca, Engleza, Francuza, Brazilaca, Španjolaca... U Ligi nacija smo patili jer nemamo širok roster kao Engleska i Francuska, na to nisam mogao puno utjecati. Izgubili smo triput od Francuza, između ostalog i u finalu SP-a, a u sve tri utakmice bili smo bolji. Nisam rekao da je natjecanje u Ligi nacija nebitno, ali nije nam najbolje sjelo te nismo imali vremena za trening.
Medijima zamjera negativnosti uoči prvenstva i tijekom priprema u Rovinju, kao i općenito društvu. Ipak, malo koji izbornik uživao je toliku podršku kao on. Nakon poraza od Španjolske također.
- Natječemo se u negativnostima. Imali smo podršku zadnjih 15 minuta, ali utakmica traje puno duže. Nakon utakmice pisalo se samo o tome zašto Mislav Oršić i Ante Budimir nisu krenuli od prve minute, ali što bi bilo da smo krenuli tako napadački i primili dva gola? Pa valjda ja i moj stožer najbolje znamo tko je u kakvom stanju i tko nam treba na terenu. Sve bi bilo drugačije da je Andrej Kramarić zabio ono što je morao zabiti za 4:3 protiv Španjolske. Hrvatska bi prošla dalje i sve bi bilo pozitivno.
Vratio se u prošlost, na spomenuti Kijevi iz uvoda. Vatreni tad nisu bili u najboljem psihičkom stanju, atmosfera je bila loša, bez obzira na moćna imena koja su se nalazila u reprezentaciji. Možda kao nikad prije.
- Situacija je bila vrlo specifična. Dan prije presudne utakmice u Kijevu nalazimo se na aerodromu i odlazimo na meč koji je presudan za njihove karijere. Reprezentacija koju sam poveo u Rusiju stvarala se deset godina. Temelje je udario Slaven Bilić koji je doveo mnoge od tih igrača iz mlade reprezentacije, potom su na njoj radili Niko Kovač, Igor Štimac i Ante Čačić te su svi oni imali udjel u uspjehu koji smo mi postigli. Dobio sam gotovu momčad i promijenio sam samo neke sitnice. Ne mogu reći da su moji prethodnici doživjeli neuspjeh jer su gubili odlučujuće utakmice protiv Portugala i Turske, ali mi smo u Rusiji naplatili i sve te poraze, tad smo igrali najljepše. Naplatili smo igranje pred praznim tribinama, prekidanje utakmica i sve ružno što se dogodilo.
Spomenuo je bivše izbornike pa je logično pitanje čuje li se ikad s njima. Osim s Ćirom.
- Sa svima sam u kontaktu, kad nešto trebam nazovem i pitam. To je za mene normalno, radili smo isti posao i logično je da razgovaramo o tome. S Davorom Šukerom idem ovih dana na kavu.
Nije planirao ostati tako dugo, a i kad će otići, tvrdi, bit će to kad on odredi.
- Došao sam ovdje sam i sam ću sebe otjerati kad to budem htio, odnosno kad izostanu rezultat ili cilj. Da nismo svladali Škote, ja ne bih ostvario cilj i napustio bih klupu. To je bio moj najteži zadatak, utakmica u kojoj sam morao pobijediti ako želim ostati.
Stožeru je priključio Marija Mandžukića...
- Prije svega se želim zahvaliti svom stožeru koji je odradio odličan posao u zadnjih par mjeseci. Oni su važna karika. Sigurno ima onih koji mi zamjeraju jer u stožer uvodim ljude bez dana trenerskog iskustva, tako je bilo s Olićem i Ćorlukom, tako je sada s Mandžukićem. Moja je procjena da mi ti ljudi mogu pomoći u svakom smislu. Imaju iskustvo iz reprezentacije i znaju se ponašati u specifičnim situacijama prije velikih ili teških utakmica. Imaju i veliki utjecaj na cijelu reprezentaciju. Dio stožera su i Dražen Ladić i Marijan Mrmić koji imaju trenersko iskustvo, a dio čine mladići koji imaju veliku energiju, volju te jako dobro poznaju odnose u reprezentaciji. U odličnom smo odnosu s igračima te im mogu lakše ukazati na neke stvari. Imam povjerenje u njih, to je ključno. Smatram da u stožeru Hrvatske moraju biti bivši vatreni koji imaju ambiciju da se bave trenerskim poslom i karizmu koja je jako važna u svlačionici. Kad mladi igrači vide Marija Mandžukića, osjećaju respekt. Znamo koliko je energije i borbenosti Mandžukić kao igrač uložio u reprezentaciju i u tom smislu, on će nam pomoći. Ako bude trebalo, može on još i zaigrati.
Iako se našalio, problem s napadačima ostaje vidljiv.
- U cijelom svijetu danas nema puno klasičnih centarfora. To su Halland, Benzema Lewandowski, ali takvih je malo. Nema ga ni Hrvatska, nedostaje nam klasični napadač. Više puta sam kazao da je Bruno Petković po svojim karakteristikama možda i najbolji napadač kojeg je Hrvatska ikada imala. On praktički ima sve: znanje, dobar pas, kontrolu, skok igru i sjajnu tehniku. No od njega očekujem da dolazi u završnicu. Rekao sam mu da slobodno igra i vraća se po loptu, ali ne može dolaziti do centra ako ga neće biti tamo gdje je mu je mjesto. To smo sjajno u zadnje vrijeme radili s Kramarićem i Livajom. Bruno hoće igrati i razigravati, ali ga nema u završnici. U veznom redu imamo boljih igrača od njega. Na tome moramo raditi, Hrvatskoj treba prava 'devetka' koja će stalno biti opasnost pred golom protivnika. To sjajno radi Mario Pašalić, ali iz drugog plana. Livaja je trenutno najbolji igrač u našoj ligi, pokazuje kvalitetu i zabija golove.
Možda bi 3-5-2 bilo rješenje? Samo, ima li vremena u reprezentaciji ikad to isprobavati?
- Nije bilo velike prigode i vremena za isprobati. Moram imati profil igrača da bih to postigao, a osim Perišića, ne vidim takvog. Volio bih, ali nemamo desnog beka za to.
Zato sad lijevih bekova imamo napretek, u odnosu na prošlost. I tu je zaslužna podosta Prva HNL. Koju itekako prati.
- Konačno imamo konkurentne klubove koji se bore za vrh i Dinamo više nije toliko dominantan. To je veliki dobitak za cijeli hrvatski nogomet i našu ligu. Ranije nismo imali toliko igrača iz HNL-a u hrvatskoj reprezentaciji, pa je to i za mene veliki dobitak. Navijam za takve stvari, da HNL bude jaka i zanimljiva liga.
Uostalom, kad je takva, talenti dolaze. Samo, potrebno je i da se ne dogodi slučaj kao s Bornom Sosom, da talent pokuša "prebjeći" u drugu reprezentaciju.
- Slučaj s Bornom Sosom koji je odlučio igrati za Njemačku, govoreći pri tom da nije dobio poziv iz A reprezentacije također je izazvao goleme kritike u javnosti. Dogodio se problem, ali na kraju je sve ispalo sjajno. Borna je danas naša budućnost. Ipak, takvi problemi se ne smiju događati, moramo reagirati brže kao u slučaju mladog igrača Bayerna Josipa Stanišića i kao što ćemo uskoro reagirati kod još nekih igrača.
No, Stanišić je nekako nestao...
- Ozlijeđen je, imao je koronu, nema ga do kraja siječnja... Možda nije klasični desni branič, to igra u Bayernu, po meni je više stoper ili zadnji vezni. Prema naprijed će malo faliti.
Prijatelja mu zato ne nedostaje, posebno otkako je nanizao uspjehe. Ali, je li više tip koji se drži bliskih ljudi otprije ili se okreće novima?
- Ostao sam isti, barem tako sebe vidim. Pijem kavu na istom mjestu kao ranije, družim se s istim ljudima, nisam ih maknuo od sebe. To su i dalje moji prijatelji. Želim pomoći svakome i zato sam bogat čovjek. Nikad nisam odbio nikoga tko je od mene trebao pomoć. Dostupan sam i smatram da tako treba živjeti. Imam isti broj mobitela od prvog dana kad sam ga dobio i neću ga mijenjati. Nemam potrebu ništa skrivati. Kad god sam u nekom društvu, nogomet je glavna tema. Ponekad mi malo dosadi ponavljati iste stvari, ali ništa strašno. Utakmice gledam ili sam ili u krugu obitelji.
Kao igrač nije došao do reprezentacije, ali prvi profesionalni ugovor potpisao je s Hajdukom. Od legendi, igrao je s mnogim legendama, ali najveća je...
- Baka Slišković. On je legenda.
Hajduk mu je uvijek ostao u srcu. Hoće li slaviti ako osovjit titulu?
- Na dobrom je putu, iako ima veliku konkurenciju u Dinamu, Osijeku i Rijeci. No Split ima Torcidu i atmosferu koja je nezamisliva, tako je bilo i kad smo izgubili 6:0 na Poljudu dok sam bio pomoćni trener Varteksa. Hajduk je bio prvak, a ja se i danas naježim od te neupamćene atmosfere.
Ćiro je taj kojem je bio pomoćnik tijekom tog poraza. Riječ je o osobi s kojom je Dalić vezan i dan danas.
- Puno sam od njega naučio. Bila su drugačija vremena, glavni trener tada je morao biti strog i odlučan, dok danas moraš balansirati. Igrači koji dođu do reprezentacije većinom su već dobro osigurani, život im je riješen i metode su drugačije. Igrači ne smiju osjetiti tvoju slabost ili popustljivost jer tada sve krene u krivom smjeru. Nakon toga, nema povratka. Teške odluke koje sam donosio pokazale su se kao uspješne, ali treba biti jako oprezan i što kvalitetnije razgovarati s igračima. Gotovo nikad ne vičem na igrače u reprezentaciji. U klubovima sam vikao, kao i na početku karijere, ali sada to ne vidim kao neko rješenje.
Gdje se vidi u budućnosti?
- Nedostaje mi izazov velikog kluba, to bih htio, želim vidjeti sebe u toj ulozi i provjeriti mogu li ja raditi takav posao. Nedostaje mi svakodnevni rad, a to u reprezentaciji nemam.
A tko igra po njegovom guštu?
- To je bila stara Barcelona, a danas je to Bayern koji je moćan tehnički i fizički. Pariz je prepun skupih pojedinaca i tamo je jako teško raditi i uklopiti sve njih u cjelinu koja funkcionira. Nogomet su danas brzina i kompaktnost, posjed više nije toliko bitan ako nema okomitosti i prave završnice.
Iako se Ivan Rakitić konstantno nudi reprezentaciji, kao igrača ga više ne vidi.
- Sjajno je da je došao u Split na utakmicu s Rusijom, dobio je ovacije cijelog stadiona i tako smo mu se htjeli pomalo odužiti za sve što je napravio za Hrvatsku. On je uvijek dobrodošao i nadam se da će jednog dana naći svoje mjesto u stožeru. Što se tiče igračkog dijela, svjestan je da dolaze mlađi i potentniji od njega. Jedan je od najzaslužnijih za povijesni uspjeh u Rusiji. Nikad ga nisam otpisao niti smo na taj način razgovarali, ali imao je tešku situaciju s odlaskom iz Barcelone, pogodile su ga i neke ozljede te više nije mogao dolaziti na svako okupljanje.
Dolaze li menadžeri i stvaraju li pritisak?
- Ne mogu nikome zabraniti da dolazi, ali pokušavamo to svesti na najmanju moguću mjeru. Od prvog dana radim prema svojoj savjesti i jako mirno spavam. Moja filozofija se svodi na to da za svoju ideju treba gorjeti pa i 'poginuti'.
Je li Hrvatska ovakva kakva je sad, Hrvatska po njegovoj mjeri?
- Kada sam nakon SP-a u Rusiji napisao knjigu, nazvali smo je Rusija naših snova. To je bila greška, knjiga se trebala zvati Hrvatska naših snova. Doček koji smo doživjeli, uz milijun sretnih ljudi na ulici, to je bila Hrvatska mojih snova. Zajedništvo, pozitiva, veseli i sretni ljudi koji se drže zajedno - takvu Hrvatsku i danas želim. Da mogu promijenio bih barem naslov knjige, jer druge stvari očito ne mogu promijeniti. Previše je negativnosti i crnila u društvu, previše otpora prema svemu. Tko god da je na vlasti iritira narod. Nikada nisam htio ući u politiku i nemam namjeru ni u budućnosti baviti se time. Jednog dana, napisat ćemo novu knjigu.
Daje podršku HDZ-u, uostalom kao i većina članova Izvršnog odbora Saveza. Je li to osobni stav, neka konkretna poruka ili smatrate da izbornik treba djelovati politički?
Ne zanima me politika na taj način, ali zanimaju me poruke koje šaljem. Kad ja preuzmem odgovornost, to je poruka da tako mogu raditi i drugi. Poruka je kad kažem da sam pogriješio jer svi ljudi griješe, ali nitko to ne želi priznati. Poruka je što sam krenuo u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, ali nisam htio potpisati ugovor.
Za kraj, poslao je poruku navijačima za novu 2022. godinu.
- Želim se prije svega zahvaliti hrvatskim navijačima na istinskoj i pravoj podršci. Atmosfera koju su stvorili kad igra Hrvatska pamti se do kraja života, to je nešto posebno. Nadam se da ćemo se opet veseliti zbog reprezentacije, imamo samo jednu Hrvatsku i svi je moramo podržati. Velika većina našeg naroda to vidi i podržava ono što radimo. Hvala im na svemu. Što se mene tiče, više me ne zanima pojavljivanje u javnosti. Ranije sam bio svugdje, ali to sada više i nije primjereno mojim godinama. Uživam u svom poslu, uživam u Hrvatskoj i ponosan sam i sretan jer imam podršku navijača, Saveza i igrača. Spreman sam i na kritiku, ali ne i na zlobu, na to ću i dalje biti osjetljiv. U četiri godine mog mandata nisam se upustio u nijednu svađu, nisam imao nikakve probleme i svojim radom nisam nikoga uvrijedio. Ako jesam, sigurno nije bilo namjerno. Idem dalje u borbi za našu Hrvatsku. U novoj godini želim svima puno sreće i zdravlja te da nas ovaj virus konačno napusti.
Za 45 godina Dalić trener Hajduka....zadnja želja