Večeras od 23 sata po hrvatskom vremenu u Philadelphiji treba pokazati zašto Hrvatska već godinama pripada svjetskom nogometnom vrhu.
Pred vatrenima je Gana, reprezentacija koja nikada nije lak suparnik. Brza, snažna, okomita i opasna u tranziciji, momčad koja kažnjava svaku nepažnju i koja je već pokazala da može ravnopravno igrati protiv najjačih. Posebno se to pokazalo protiv Engleske, kada je Gana sačuvala čistu mrežu i ograničila Engleze na vrlo malo velikih prilika, a i prijetila iz kontri. Upravo zato ova utakmica traži pravo izdanje Hrvatske, a s tim pravim izdanjem bez sumnje bi bila kvalitetniji i nadmoćniji suparnik.
Hrvatska je svoju reputaciju izgradila upravo u ovakvim trenucima, posebice u posljednjih deset godina. Kada je bilo najteže, kada su mnogi sumnjali, ova je reprezentacija pronalazila karakter, mirnoću i kvalitetu. Dvije svjetske medalje u posljednja tri prvenstva prije svega su dokaz kontinuiteta, mentalne snage i nogometne kulture koju je malotko u svijetu uspio izgraditi s tako malom bazom igrača.
Možda nije uvijek bilo savršeno. Možda igra nije uvijek izgledala onako kako smo priželjkivali. Ali velika natjecanja ne pamte umjetnički dojam, nego rezultate. A Hrvatska je više puta pokazala da zna odigrati svoju najbolju utakmicu upravo onda kada je najpotrebnije.
Zato je poruka jednostavna. Vatreni, iza vas su godine rada, stotine zajedničkih treninga i utakmica, tisuće kilometara i milijuni navijača koji vjeruju u vas. Ne traži se čudo. Traži se hrvatski gard, disciplina, zajedništvo, hrabrost i nogomet kakav znate igrati. Respekt prema Gani mora postojati. Straha ne smije biti.
Jer kada Hrvatska igra kao momčad, kada srce prati kvalitetu, malo je reprezentacija koje joj mogu stati na put. To se već, na kraju krajeva, puno puta i dokazalo.
Martin Baturina je 'desetka' kakvu smo trebali, ima okomitost, dribling i udarac
Poznati ganski nogometaš Asamoah Gyan spasio je posao Daliću i prvi mu čestitao na srebru
Otvori KEKS Pay
Bude li Modrić igrao duže od 10-15 min, to je kao da Hrvatska igra sa 10 igrača. To je neko trčkaranje od šesnaesterca do centra i natrag, kao izgubljen u vremenu i prostoru, a sa loptom se sastao tri četirii puta a onda ili gubitak lopte od brzih protivničkih igrača ili krivo dodavanje. Svaka ćast njegovoj ulozi u hrvatskim pobjedama u prošlosti, ali on više nemože. Pogotovo ne s ovim fizički jakim i brzim igračima Gane.