Ukrajinski mališan Oleksandr Komaško (13) od rođenja boluje od cerebralne paralize i gotovo je slijep. Nedavno je pobjegao od strahota rata u Ukrajini, živio je u Mađarskoj, na kraju se preselio u Hrvatsku, pa onda iz Zagreba stigao do Samobora. Iako mu nimalo nije bilo lagano, od početka je na licu nosio taj svoj veliki osmijeh i samo prelazio prepreke jednu za drugom. Danas oko vrata nosi brončanu medalju, svježe osvojenu s judo natjecanja u Nizozemskoj, piše 24 sata.
GALERIJA Hrvatska danas čeka ždrijeb za Euro 2024.
- Prvi je puta ušao u našu dvoranu jednog kišnog jutra prošle godine, ubrzo nakon početka rata u Ukrajini. Pričao je mješavinu ukrajinsko-hrvatskog, ali bez problema nam je objasnio sve što treba. Rekao je da dolazi iz Kijeva, da je u Hrvatsku došao sa svojom obitelji i da on i sestra blizanka imaju cerebralnu paralizu, ali da je čuo od prijatelja da bi mogao kod nas trenirati i da bi to jako volio. Kako je lista čekanja za upis u naš klub jako dugačka rekli smo mu da mora malo pričekati i da ćemo ga kroz dva mjeseca pozvati na probni trening - rekao je Matija Frlić, trener juda u Samoboru.
- Rekao mi je: 'Mogu li ipak doći sutra samo na jedan trening pa vi vidite za dalje'. Nisam ga mogao odbiti. Sutradan je prvi došao na trening, a kad se to dogodi, to mi puno govori o djetetu. Nikad se prije nije susreo s judom, ali imao je takav angažman i želju koji su me oborili s nogu. Zaboravio sam na ona dva mjeseca i rekao mu da je od sada član našeg kluba i da može redovito dolaziti - kaže Matija.
VEZANI ČLANCI:
Dodaje da nikada do sada nije imao priliku raditi s djetetom s ovako teškim oštećenjima kakva ima Saško, kako ga zovu od milja. Radio je, kaže, s djecom s autizmom i drugim poteškoćama u razvoju, ali s djecom s cerebralnom paralizom još se nije susreo. Također je istaknuo kako je Saško neumoljiv i nikada ne odustaje, mnogi su ga u Nizozemskoj proglasili borcem turnira, i kada je gubio ostao je nasmijan.
- U svojoj kategoriji bio je dijete s najvećim stupnjem oštećenja te jedini s motoričkim oštećenjima, ali njegov judo, angažman i srčanost sve su nas ostavili bez daha. Kući smo se vratili s brončanom medaljom, punih srca, prepuni doživljaja i zahvalni što smo dobili priliku susresti se u ovom životu i obogatiti ga jedan drugome.
