Dinamo je ušao u razdoblje velikih promjena, a smjena Marija Kovačevića pokazala je koliko su duboki problemi koji su se mjesecima gomilali u Maksimiru. Rezultat je bio tek završna točka priče koja se odavno prestala vrtjeti isključivo oko nogometnih rezultata. U središtu sukoba našli su se različiti pogledi na upravljanje prvom momčadi, podijeljene ovlasti i pitanje tko zapravo donosi posljednje odluke u svlačionici.
Zvonimir Boban dugo je stajao iza Kovačevića, no u jednom trenutku postalo je jasno da takav model funkcioniranja više ne može opstati. Trener je izgubio kontrolu nad dijelom momčadi, a intervencije klupskog sportskog sektora dodatno su zakomplicirale ionako narušene odnose. Nedjeljni razgovor dvojice čelnika završio je rastankom, uz procjenu da je promjena na klupi najbrži način za pokušaj stabilizacije situacije.
Koliko je Kovačevićeva pozicija bila oslabljena, najbolje pokazuje slučaj Ikera Almene. Španjolski nogometaš prošlog je tjedna, prema pisanju 24 sata, udaljen s treninga nakon što je odbio odraditi aktivacijski dio programa. Umjesto da trenerova odluka ostane na snazi, uslijedila je intervencija Alberta Capellasa. Direktor nogometa vratio je igrača u momčad nakon njegova prigovora, čime je poslana prilično jasna poruka ostalim nogometašima o stvarnom odnosu snaga unutar kluba.
Kovačević je tako došao u situaciju u kojoj je trebao odgovarati za rezultate, ali nije imao potpunu kontrolu nad vlastitom momčadi. Posebno je neugodno što se cijela priča nastavila na utakmici protiv Rudeša. Almena je dobio priliku u završnici, ali je vrlo brzo isključen zbog udaranja suparnika laktom u glavu. Epilog je bio dodatno ponižavajući za trenera koji je nekoliko dana ranije pokušao disciplinirati istog igrača.
Capellasov utjecaj, međutim, nije se zaustavljao na pojedinačnim slučajevima. Španjolac je od dolaska u klub 2025. godine postupno preuzimao sve važniju ulogu u svakodnevnom funkcioniranju prve momčadi. Njegove ideje zadirale su u trenažni proces, organizaciju rada i niz praktičnih odluka koje su u uobičajenim okolnostima u domeni stručnog stožera. Takvo preklapanje odgovornosti teško je moglo proizvesti zdravo okruženje za rad.
Dodatni problem predstavljali su odnosi prema pojedinim pojačanjima. Dominguez, Rodriguez i Almena pripadali su skupini igrača koje je Capellas posebno zagovarao, a njegovi kadrovski potezi nisu se uvijek poklapali s Kovačevićevim zamislima. Najpoznatiji je primjer Adriana Jagušića. Trener je želio dovesti tadašnjeg igrača Slaven Belupa, ali je ta mogućnost zaustavljena, nakon čega je u Maksimir stigao Gonzalo Villar. Slična pitanja otvorio je i dolazak Paula Tabinasa iz Vukovara. Capellas ga je dobro poznavao iz razdoblja provedenog na klupi filipinske reprezentacije, no transfer je izazvao čuđenje s obzirom na to da je Tabinas dolazio iz momčadi koja se borila za opstanak.
Cijenu takve kadrovske politike osjetili su i igrači iz vlastitog pogona. Noa Mikić, koji je još prošle sezone dobio priliku u europskoj utakmici protiv Lillea, završio je izvan prve momčadi. Povratak u juniorski pogon i nastupi za drugu momčad teško se uklapaju u razvojni put koji se očekivao od jednog od talentiranijih Dinamovih mladih nogometaša. Posebno je osjetljivo što je njegov status bio jedna od tema povezanih s produljenjem ugovora do 2028. godine.
VEZANI ČLANCI:
Sada je pred Bobanom i Capellasom zadatak pronaći čovjeka koji će pokušati ponovno uspostaviti red. Zanimljivo je da je upravo direktor nogometa dobio ključnu ulogu u izboru nasljednika Kovačevića, iako je njegov odnos s dosadašnjim trenerom bio jedan od glavnih izvora problema. Time je Dinamo praktički odlučio nastaviti s postojećim modelom upravljanja, ali uz potpuno novo lice na klupi.
U početnim razmatranjima pojavljivala su se domaća imena poput Silvija Čabraje i Sandra Perkovića. Ipak, prevagnula je ideja o dovođenju stranog stručnjaka s iskustvom u ozbiljnim nogometnim sustavima. Najviše se počelo govoriti o Oscaru Garciji, 53-godišnjem Španjolcu koji trenutačno vodi poljski Pogon. Njegova poveznica s Capellasom seže u zajedničko razdoblje rada u Barceloninu sustavu, što bi moglo biti važno pri konačnom odabiru.
U kombinacijama su se spominjali i Juliano Belletti, Pol Planas te Sylvinho, bivši izbornik Albanije. No Dinamo se nalazi u trenutku u kojem nema previše prostora za eksperimentiranje. Hajduk je ozbiljan konkurent u prvenstvenoj utrci, a novi trener morat će se odmah suočiti s pritiskom rezultata, ali i s problemom koji je prethodnika stajao posla: uspostavom jasne hijerarhije u klubu.
Jer Dinamu trenutačno nije potreban samo trener koji će pronaći dobitnu formaciju i posložiti momčad. Potrebno mu je rješenje za sustav u kojem će se znati tko bira igrače, tko vodi treninge i čija se riječ na kraju poštuje. Bez toga bi promjena na klupi mogla predstavljati tek kratkotrajno rješenje mnogo ozbiljnijeg problema.
Otvori KEKS Pay
Opet se smeće nakupilo u Dinamu. Sad je jasno zašto neki domaći igrači nikako nisu dobivali priliku jer uvezeni menadžerski šljam kroji sastav od svojih polovnjaka. Pametno su napravili Baturina, Pjaca i Petković kad su pobjegli od tog šljama.