Nije lako posljednjih tjedana biti u koži Zvonimira Bobana, jer predsjednika Dinama “napadaju” sa svih strana. Izuzetno je puno uključen u projekt novog stadiona, koji je doživio i brojne kritike, a zbog lošijih izdanja momčadi morao se uključiti i u potragu za novim trenerom. Vidio je da Kovačević više ne smije imati kredita, da je razlaz jedino moguće i ispravno rješenje. Pritom je Bobanu bilo izuzetno bitno da se klub s trenerom rastane na gospodski način, kako to i dolikuje jednom velikom klubu poput Dinama.
Je li novi Bobanov izbor za trenera dobro rješenje, to ćemo saznati u danima i tjednima koji nam prethode, ali pomalo je neshvatljiva količina kritika na Bobanov račun od dijela navijača. Kao da su zaboravili da je Boban prije nepunih godinu i pol zaustavio slobodan pad Dinama, potom od početka složio novu momčad koja je vratila titulu u Zagreb, a usput je uspješno radio i na jačanju i reformi omladinske škole, odnosno i tu je neke stvari koje su bile loše bio primoran slagati iz početka.
Ne zaboravimo i da je Boban vjerojatno najzaslužniji za pokretanje pitanja gradnje novog maksimirskog stadiona, jer tu je priču započeo još 2020. kao drugi čovjek Uefe. Bobanovim pak dolaskom u Maksimirsku 128 klub je potvrdio legitimitet i kod aktualnog gradonačelnika Tomaševića, a skorašnji završetak stadiona u Kranjčevićevoj samo je dokaz da Grad podržava ovaj demokratski Dinamo.
Zvonimir Boban demokratskim je putem, odnosno voljom navijača, postao predsjednik Dinama. I u tom klubu još uvijek radi volonterski, bez plaće. U Dinamo je ušao sa željom da od kluba napravi ozbiljan europski klub koji će biti redoviti sudionik Lige prvaka, odnosno jednog dana ulaziti u četvrtfinala i polufinala natjecanja kao što je Europska liga. Svjestan je i legendarni kapetan vatrenih da put do toga neće biti lak, pogotovo zbog činjenice da će Dinamo uskoro postati “beskućnik”, odnosno klub s privremenom adresom u Kranjčevićevoj ulici. Za ozbiljan europski i klupski iskorak ipak će trebati novi Maksimir, ozbiljan stadion koji će moći generirati ozbiljan novac Dinamu. No taj stadion u najoptimističnijem scenariju bit će gotov tek krajem 2031. godine, a sudeći po trenutačnoj situaciji, i još dosta kasnije. Jer, sve je više onih koji žele srušiti pobjedničko rješenje arhitekata iz Milana, a onda bi uslijedile tužbe, i izgubilo bi se sigurno dodatnih godinu-dvije. Možda i više, jer u godinu-dvije puno se toga može promijeniti, pa tako i odluka da se novi stadion u Maksimiru uopće gradi! Nažalost, i političari u cijeloj priči imaju figu u džepu. Jer, iako su tijekom natječaja bili za odabrani projekt, i Grad, a pogotovo Vlada, na valu populizma okrenuli su leđa prvom čovjeku Dinama. U maniri populista, kao nekad Poncije Pilat, oprali su ruke i sav teret stavili na Bobanova leđa. Umjesto da su ga podržali i zajedno s njim objasnili navijačima da se pobjedničko rješenje itekako može doraditi i prilagoditi nekim željama navijača.
Neki će ići malo dalje i tvrditi da Zvonimir Boban ustvari smeta politici, jer njegov konačni uspjeh u Dinamu značio bi ono što političarima nikada nije uspjelo – da čist, potpuno neokaljan čovjek, priznat u svijetu, može iz temelja promijeniti sve loše i uspjeti. I to bez raznih rikverca, sukoba interesa i svega ostalog što “krasi” hrvatsku svakodnevicu. Bobanov uspjeh bio bi dokaz da su poštenje i čist obraz ipak najvažniji, a to očito mnogima ne odgovara. I zato možda Dinamo, odnosno narod, ne zaslužuju Bobana.
Ako pak on na kraju, frustriran i razočaran, odluči otići iz Dinama, u redu već čekaju neki novi “mamići”, koji su se samo pritajili i iz sjene kritiziraju svaki potez aktualnog, demokratski izabranog vodstva Dinama. Srećom, iza Bobana i “proljećara” ostat će činjenica da će se vodstvo izabirati demokratskim putem. I to je najveća ljepota onoga što sada ima Dinamo, odnosno onoga što su mu donijeli proljećari pobjedom u proljeće 2024. godine.
Otvori KEKS Pay
Ah, kakve gluposti. Nitko sretniji kada bi Boban donio uspjeh klubu, kada bi vodio politiku koja ima neku budućnost, kada se klub ne bi devastirao... Ovako, kritike su potpuno opravdane - u klubu nema struke, klub ima sve gore rezultate, igra je loša, ne proizvodi igrače, kupuje se bez uma i razuma, tjeraju se domaći igraći, škola je upropaštena itd... Meni je interesantno gledati ta obrana Bobana bez argumenata, napuhavanje bez podloge itd. Uvijek sam se pitao da li je to prijateljstvo, godišnja ulaznica, neka eksluziva ili jednostavno zaljubljenost pa nema kriterija... Dinamo poprilično nazaduje, to vidi svatko, nije Hajduk toliko bolji, DInamo je toliko lošiji, a i dalje ima proračun veći od ostatka lige zajedno. Da nema love, čovjek bi još imao razumijevanja, da nije imao potencijalne mlade igrače isto, da u klubu nije bila posložena stuka, ajde, da je klub prije bio u rasulu, OK, no Dinamo je bio klub s nikad jačim pozicijama u Europi, s potencijalno dobrim igračima, itd... Pogledajte sada, pa ne mogu vratiti u formu jednog Valinčića ili Zajca, ne mogu složiti 3 dodavanja na utakmici, jedan Rudeš stvori više izglednih prilika nego DInamo protiv njega... I to novinari brane...