Sa svoje 53 godine legendarni japanski igrač Kazuyoshi Miura ne staje, u srijedu je odigrao 56 minuta za svoju Yokohamu i postao rekorder, najstariji igrač koji je zaigrao u prvoj japanskoj ligi.
Čovjek iza sebe ima nevjerojatnu karijeru koja je započela davno, kao 15-godišnjak je otišao iz svog Japana u Brazil, želio je tamo postati igrač, izgraditi se.
Od sezone 1982./83. pa do 1990. bio je u Brazilu, igrao je za Club Atletico Juventus, Santos, Coritibu i još neke klubove prije nego se vratio u Japan, u Verdy Kawasaki.
No želio je više, želio se okušati u Europi pa je otišao u Genovu, no tamo se nije previše zadržao, nakon godinu dana, 21 nastupa i jednog postignutog pogotka vratio se kući. Novi pokušaj u Europi bio je u zagrebačkom Dinamu, tadašnjoj Croatiji.
Stigao je vrlo pompozno, sa stilom, ‘ušminkan’ u odijelu Kenzo, s dizajnerskim šalom i naočalama, praćen brojnim japanskim novinarima koji su samo zbog njega stigli u Zagreb.
Dinamo je te zime išao na pripreme u španjolsku La Mangu. Ubrzo po dolasku u to turističko mjesto, koje je zimi meka za pripreme nogometnih klubova, sve je bilo puno japanskih novinara.
Tadašnji trener plavih Velimir Zajec teško se branio od njih jer ih je zanimalo sve vezano uz Miuru. Doduše, nisu bili baš inventivni pri postavljanju pitanja. Zapravo stalno su pitali isto:
– Mister Zajec, što mislite o Miuri danas?
Marketing ga slabo iskoristio
I tako iz dana u dan, pa ih je i Zajec pokušavao izbjeći. A kad ne bi uhvatili njega, onda su hrvatske novinare ispitivali je li što Zeko rekao o Miuri, što mi mislimo o njemu. No bili su izuzetno pristojni, dobroćudni, a i nama su dobro došli jer bi svaki novinar imao rent-a-car koji bi i nama posuđivali kad god nam je trebalo.
Igrao je tamo Dinamo i pripremne utakmice, a uoči svoje prve na tim pripremama, oko malog stadiona natiskalo se sedam, osam kombija sa satelitskom opremom, brojne kamere su bile uz travnjak, japanski reporteri javljali su se uživo, a onda doživjeli šok. Miura tu utakmicu nije igrao, već je s drugom polovicom momčadi odrađivao trening na jednom od pomoćnih igrališta.
Nakon odrađenih priprema, Zajec je bio zadovoljan Kazuyoshijem Miurom kao i drugom napadačkom prinovom Grazvydasom Mikulenasom. Pa su tako u susretu protiv tadašnje Mladosti 127 iz Suhopolja zaigrali u napadu plavih.
No nisu se pokazali osobito uspješnima. U toj je utakmici Zajec dao priliku Miuri da puca jedanaesterac, no nažalost po njega i njegove navijače, lopta je otišla pored vrata. Da, nismo greškom napisali da su u Maksimiru bili i njegovi navijači, uz brojne japanske predstavnike medija. Naime, na nekoliko utakmica Dinama dolazili su navijači iz Japana. Charter letovima stizali su u Zagreb samo da bi pogledali svog igrača koji je, uz Nakatu, sigurno bio najpopularniji japanski igrač, nisu ga slučajno nazvali ‘King Kazu’.
Osim što su dolazili na utakmice, Japanci su bili ludi i za suvenirima kojih je tada klub imao jako malo. Nije njih bilo briga što se klub zove Croatia, sve suvenire su pokupovali, ispraznili sva skladišta.
Nažalost, Miura je u Dinamu odigrao samo 12 utakmica i nijednom se nije upisao u strijelce. I šteta je zapravo što su se plavi odlučili razići s japanskim nogometašem jer je njegov dolazak mogao biti strašan marketinški potez. Zapravo je i bio, samo nije bio dobro iskorišten.
U to je vrijeme s mjesta predsjednika odlazio Zlatko Canjuga, klub je bio u teškoj financijskoj situaciji, prijetio mu je i bankrot i željeli su se riješiti igrača koji su imali dobre plaće.
Miura je u Dinamo došao za oko 250.000 eura u današnjoj protuvrijednosti i taj su novac plavi brzo mogli vratiti koristeći ga u marketinške svrhe. No odlučili su se na raskid ugovora i Miuri ostali dužni oko 150.000 tadašnjih njemačkih maraka, danas oko 75.000 eura. Dugo je bilo natezanja oko toga, dolazio je puno puta Miurin zastupnik u Zagreb, a na kraju su nakon Fifina pritiska plavi platili svoj dug.
Uz to, u Dinamu su tražili druga igračka rješenja, tada su u momčadi mogla biti najviše tri stranca, bila su to neka druga vremena. No svakako će Miura ostati zapamćen u Dinamu, sva ta pompa oko njega bila je ogromna, jer bila je riječ o doista velikoj zvijezdi svoje zemlje, sve to što se događalo tada u Maksimiru nama koji smo redovno svih tih godina pratili Dinamo bilo je čudno.
Uz Miurino ime tako će ostati upisano da je bio i prvak Hrvatske, dodao je i taj trofej u svoju riznicu u kojoj su i dva naslova japanskog prvaka, naslov azijskog prvaka, a triput je bio najbolji strijelac japanske lige. Jednom je proglašen za najboljeg igrača Azije, a ni to nije sve, ima on još niz osobnih priznanja za svoja postignuća.
Možda će i s 54 igrati
Dio medija o tadašnjem Miurinu dolasku u Maksimir pisao je kako je došao u smiraju ili sumraku svoje karijere. No s obzirom na to da Miura, kako vidimo, i dalje igra, jasno je da to nije bio smiraj njegove karijere, tek nekakva sredina. Jer, kada je došao u Zagreb imao je ‘samo’ 31 godinu, a sa svoje 53 još uvijek igra i ulazi u nogometne anale.
Nakon Dinama igrao je u svom Japanu, s tek kraćim izletom u Sydney za koji je odigrao samo dvije utakmice. Sada je u Yokohami koja se vratila u prvu japansku ligu, a za taj klub već je odigrao 290 utakmica u nekoliko intervala.
U srijedu je bio u početnoj postavi svoje Yokohame koja je od njegova nekadašnjeg kluba Kawasakija izgubila s 3:2. I s 53 godine na plećima, odigrao je 56 minuta što dokazuje da je i dalje u odličnoj tjelesnoj formi.
Iako je Hidetoshi Nakata imao daleko bogatiju i uspješniju karijeru, igrao je u jakim talijanskim klubovima (Perugia, Roma, Parma, Fiorentina, Bologna) i engleskom Boltonu, Miura je svakako velika legenda japanskog nogometa.
Uostalom, za japansku je reprezentaciju odigrao 89 utakmica i postigao 55 pogodaka što je sjajna statistika, primjerice Nakata je upisao 77 utakmica s 11 postignutih pogodaka.
Miura u Yokohami gura dalje, neće biti čudo ako se za godinu dana bude pisalo da igra i s 54 godine.
Odlučio King Kazu igrati sve dok ne nikne novi Maksimir al bojim se da mu smrt ne pokuca na vrata