Vijest o smrti trideset i sedmogodišnjeg bivšeg vrhunskog sportaša snažno je odjeknula u ruskim sportskim krugovima. Oružane snage Ukrajine na bojištu su eliminirale Soslana Gagloeva, nekadašnjeg istaknutog ruskog reprezentativca u dizanju utega, koji je svoj impresivni životni put od sportskih dvorana i natjecateljskih podija završio u surovom ratnom vihoru. O njegovoj pogibiji javnost je krajem rujna službeno obavijestio Odbor za fizičku kulturu i sport grada Sankt Peterburga. Ruska strana za sada nije objavila točne informacije o tome gdje je točno i pod kojim specifičnim okolnostima bivši europski prvak izgubio život, no nepobitno je poznato da se kao dobrovoljac pridružio ruskim oružanim snagama u invaziji na Ukrajinu. Na fronti je, u skladu sa svojom dugogodišnjom strašću i profesijom, koristio pozivni znak Štangist, čime je i u ratu zadržao poveznicu s dizanjem utega. Ovaj tragičan ishod označio je kraj života čovjeka koji je dugi niz godina bio posvećen isključivo sportskim ciljevima, natjecanjima i razvoju mladih sportskih nada u domovini.
Njegova bogata životna i sportska priča započela je daleko od blatnjavih bojišta, u Vladikavkazu, u republici Sjevernoj Osetiji. Kao dječak pokazivao je iznimnu fizičku snagu i neobične predispozicije za sportove snage, zbog čega se rano počeo baviti dizanjem utega u lokalnim klubovima. Njegov izniman talent vrlo je brzo prepoznat od strane trenera, pa je na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima s velikim ponosom predstavljao svoj rodni grad i regiju. Prvi veliki nacionalni uspjeh ostvario je još kao tinejdžer, kada je 2007. godine nadmoćno osvojio titulu prvaka Rusije u konkurenciji sportaša mlađih od osamnaest godina. Taj sjajan rezultat bio je samo savršen uvod u blistavu međunarodnu karijeru koja ga je čekala u godinama koje su dolazile. Njegov rad, ogromno odricanje i beskrajni sati provedeni u mračnim teretanama počeli su se isplaćivati na najvećim europskim i svjetskim pozornicama.
Svoj najveći i povijesno najznačajniji uspjeh na međunarodnoj sportskoj areni Soslan Gagloev postigao je 2008. godine kada je okrunjen titulom europskog juniorskog prvaka u dizanju utega u teškoj kategoriji do 94 kilograma. Njegov nastup te godine bio je apsolutno impresivan jer je u ukupnom zbroju bez većih problema podigao čak 356 kilograma. Preciznije gledano, u iznimno zahtjevnoj disciplini trzaja savladao je težinu od 163 kilograma, dok je u izbačaju uspio podići ogromnih 193 kilograma. Taj vrhunski rezultat osigurao mu je prestižnu zlatnu medalju i status jedne od najvećih nada ruskog dizanja utega. Godinu dana kasnije, nastavio je nizati uspjehe te je na Svjetskom juniorskom prvenstvu osvojio malu brončanu medalju u trzaju i zauzeo vrlo visoko četvrto mjesto u ukupnom svjetskom poretku. Iste te godine nastupio je i na Europskom prvenstvu za juniore u švedskom gradu Landskroni, gdje je ponovio vrhunski rezultat i također u zbroju podigao 356 kilograma, što mu je bilo sasvim dovoljno za osvajanje brončanog odličja, kao i male srebrne medalje u disciplini izbačaja.
Njegova potpuna dominacija na nacionalnoj razini nastavila se i u prelasku u znatno višu i zahtjevniju dobnu kategoriju. Dvije tisuće i desete godine uvjerljivo je pobijedio na prestižnoj omladinskoj Spartakijadi u Rusiji, jasno pokazujući da i dalje posjeduje vrhunsku natjecateljsku formu i iznimnu konkurentnost. Tijekom sljedeće dvije godine, redovito je osvajao razna odličja na državnim prvenstvima, penjući se na pobjednička postolja i osvajajući srebrna i brončana odličja u konkurenciji najboljih sportaša mlađih od dvadeset i četiri godine. Međutim, kao i kod mnogih vrhunskih sportaša koji se dugi niz godina bave iznimno zahtjevnim fizičkim disciplinama, njegova profesionalna natjecateljska karijera polako je morala doći svome prirodnom kraju. Nagomilane ozljede, psihološko zasićenje i prirodni tijek starenja natjerali su ga da se povuče s podija. No, njegova strastvena ljubav prema teškim utezima i dvorani bila je presnažna da bi se potpuno udaljio iz tog specifičnog svijeta, stoga je donio čvrstu odluku da svoje bogato znanje i dragocjeno iskustvo izravno prenese na nove, nadolazeće generacije mladih dizača utega koji tek započinju svoj sportski put.
Nakon završetka aktivne natjecateljske karijere, Soslan Gagloev pronašao je potpuno novi životni smisao u zahtjevnom trenerskom pozivu. Zapooslio se kao glavni trener dizanja utega u iznimno elitnoj instituciji, peterburškoj Školi olimpijske rezerve broj dva. Na službenim internetskim stranicama ove ugledne ustanove bio je službeno naveden kao trener s najvišom mogućom kvalifikacijskom kategorijom, što izravno svjedoči o dubokoj ozbiljnosti i posvećenosti s kojom je pristupao svom svakodnevnom poslu. Njegovo slavno ime redovito se spominjalo u detaljnim izvještajima o sportskim natjecanjima, a njegovi talentirani učenici kontinuirano su donosili najsjajnije medalje s raznih državnih i regionalnih prvenstava. Kolege i visoki predstavnici Odbora za fizičku kulturu i sport često su isticali da su njegove važne lekcije sezale daleko izvan strogih granica samog dizanja utega. Prema njihovim emotivnim riječima, on je mlade i neiskusne sportaše učio ne samo savršenim tehnikama dizanja teških tereta, već i hrabrom preuzimanju odgovornosti za vlastite životne odluke. Učio ih je kako se nikada ne smiju predavati pred teškim životnim i sportskim preprekama te kako uvijek moraju ostati pošteni i pravedni, prvenstveno prema samima sebi. Njegov strogi, ali pravedni pedagoški pristup bio je iznimno cijenjen u struci, a brojni učenici su u njemu vidjeli istinski uzor snage, nepokolebljivosti i nevjerojatne upornosti.
Sve se, međutim, drastično promijenilo onoga trenutka kada je iz vedra neba odlučio napustiti sigurnost tople sportske dvorane i dobrovoljno otići na smrtonosno bojište. Ta je šokantna odluka potpuno iznenadila mnoge koji su ga poznavali isključivo kroz prizmu profesionalnog sporta i predanog rada s mladim talentima. Nikada nije do kraja javno razjašnjeno što ga je točno motiviralo da ostavi unosan trenerski posao i uzme vatreno oružje u ruke, ali njegov neočekivani odlazak u zonu borbenih djelovanja pokazao se potpuno fatalnim. Prema vrlo oskudnim informacijama iz službenih ruskih izvora, tragično je poginuo obavljajući svoju vojnu dužnost na prvoj crti fronte.
Okolnosti njegove prerane smrti, kao i točna lokacija te podatak o tome koja je točno jedinica ukrajinskih obrambenih snaga zaslužna za njegovu eliminaciju, do današnjeg dana ostaju nepoznati široj javnosti. Smrt ovog bivšeg prvaka samo je jedan u dugom nizu tragičnih primjera istaknutih sportaša čiji su životi naprasno prekinuti zbog sudjelovanja u teškim ratnim sukobima, podsjećajući domaću i međunarodnu javnost na razorne i nepopravljive posljedice okrutnog rata koji ne bira ni profesiju ni dosadašnje zasluge. Njegov specifičan pozivni znak, onaj koji jasno asocira na dizača utega, ostat će zabilježen tek kao mračan spomen na dvostruki život jednog vrhunskog sportaša koji je svjetske pobjedničke pozornice na kraju nesretno zamijenio blatnjavim vojničkim rovom iz kojeg se nikada nije vratio.
Otvori KEKS Pay
