Jedna od najvećih zvijezda četvrtog izdanja zadarskog Sunset Sports Festivala bio je legendarni vratar danske reprezentacije i Manchester Uniteda Peter Schmeichel (61). A kada je on u pitanju onda je taj uzdrmani engleski klub, čiji je on globalni ambasador, vječna tema, a naročito sada kada prolazi teške trenutke.
Naime, taj trofejni klub, s kojim je Schmeichel pet puta bio prvak Engleske i jednom prvak Europe, ove je sezone u Premiershipu završio tek na 15. mjestu i prvi put nakon 11 godina neće igrati nijedno europsko klupsko natjecanje.
– To što United neće igrati Europu doista je teško reći, a kamoli prihvatiti. Nadao sam se da ćemo u tom finalu Europske lige pobijediti Tottenham i da ćemo se tako kvalificirati za Ligu prvaka, što bi sve promijenilo. Nažalost, to se nije dogodilo i moramo biti pozitivni, vidjeti što možemo iz toga izvući. Vjerojatno se možemo riješiti određenog broja igrača, što se ne bi dogodilo da smo se plasirali za europska natjecanja pa bi sada transformacija igračkog kadra mogla biti brža – kazao je Schmeichel, ustvrdivši u svom razočaranju:
– Manchester United mjesto je u europskim natjecanjima i tužno je što je taj klub sada na toj razini da od toga neće biti ništa. Otkako je otišao Alex Ferguson, taj klub je u silaznoj putanji i sada je baš tamo gdje zaslužuje biti. Zato sada moramo gledati kako da se stvari poprave i da se sljedeće sezone kvalificiramo putem plasmana u Premiershipu.
Livaković mi se uvijek sviđao
Sve to Peter je gledao sa strane iz pozicije stručnog komentatora američkog CBS Sportsa u programu posvećenom Ligi prvaka.
– Ovo je sve pitanje identiteta. Znam da nisam mogao igrati vječno i više nisam nogometaš već sam televizijski analitičar, što radim čak i duže nego što sam profesionalno igrao nogomet. No, svjestan sam svog identiteta i koliko se on u ulozi "broadcastera" oslanja na moju nogometnu karijeru. Jer, moj kredibilitet dolazi odatle i osjećam se vrlo sretnim što imam dvije karijere, jednu završenu i jednu aktualnu, koja je povezana s onime što najviše volim, a to je nogomet. I zato jako uživam u tome što sada radim.
S obzirom na to da je dvaput proglašavan najboljim vratarom svijeta te da ga je Međunarodni savez nogometne povijesti i statistike imenovao jednim od deset najboljih vratara 20. stoljeća, Schmeichel je zamoljen ponešto kazati i o aktualnim vratarima. Tako je i upitan je li Antonio Donnarumma, vratar europskog prvaka PSG-a, ujedno najbolji vratar na svijetu.
– Svakako da je jedan od najboljih. Donnarumma je doista impresivan i ne razumijem otkud i zašto dolaze kritike na njegov račun. On je nevjerojatan. Proces koji je PSG prošao i način na koji je ta momčad napredovala ne bi se dogodio bez Donnarumme i njegovih izvedbi. A njegove obrane u polufinalu Lige prvaka protiv Arsenala dokaz su tome. Koliko znam, imao je 21 obranu protiv klubova iz Premier lige, što je za Ligu prvaka jako puno, a neke od njegovih obrana doista su izvanzemaljske. I Interov Yann Sommer bio je sjajan. Realov Courtois svrstan je u najbolju momčad sezone u Ligi prvaka. Postoji skupina vratara, u koju moram staviti i svog sina Kaspera, koji konstantno brane na najvišoj razini. I zato ne želim imenovati najboljeg među njima.
Okružen hrvatskim novinarima, Schmeichel nije mogao proći bez pitanja o Livakoviću.
– Uvijek mi se sviđao. Kada gledamo sve vaše uspjehe jasno je da je tu Luka Modrić bio presudan, no vi i na ostalim pozicijama morate imati klasne igrače da biste takve rezultate postigli, a Livaković je jedan od onih igrača na koje niste toliko fokusirani, a imaju klasu. Koliko znam, on je ove sezone bio kod Mourinha.
Je li stiglo vrijeme da vratar osvoji Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg nogometaša godine na svijetu magazina "France Football"? Posljednji, i jedini, kojem je to pošlo za rukom bio je Lav Jašin davne 1963.
– Tu nagradu dodjeljuju ljudi prema svojim preferencijama, ona nije temeljena na statistikama kao što je to ove godine radio Sofascore. Netko tko voli Messija u pravilu će glasovati za njega. Ne želim ništa oduzeti ni Ronaldu ni Messiju, koji su tu nagradu osvajali više puta, Messi osam puta, Ronaldo pet, no jesu li bili najbolji igrači godine baš svaki put kada su tu nagradu osvojili? A igrač poput Luke Modrića osvojio ju je samo jednom. Kako je to moguće ako je Luka bio jedan od najvažnijih igrača Reala u šest naslova prvaka Europe koje je s tim klubom osvojio? Dakle, Zlatna lopta vrlo je subjektivna nagrada i sve dok se glasuje tako ne vjerujem da će je osvojiti neki vratar. Uostalom, rijetko je osvajaju i defenzivci, a posljednji takav je Cannavaro 2006. Ta nagrada uvijek ide strijelcima ili nekim igračima koji dobro driblaju.
Sjećam se poraza u Sheffieldu
Za vrijeme ovog druženja povela se rasprava i o novom formatu Lige prvaka koji je Peter Radovich pohvalio, i to iz perspektive producenta programa. No, kako na to gleda stručni sukomentator?
– Nisam mislio da će biti dobro kao što jest. Mislim da nije bilo nužno dodati dvije utakmice jer zima za dvoboje u Europi nije najsretnije vrijeme. No, obećali su klubovima više novca pa su oni to prihvatili. Bio sam u Zagrebu za vrijeme Dinamove utakmice protiv Celtica i doista je bilo hladno. Osim toga, nisam mogao razumjeti da Hrvatska kao fantastična nogometna nacija, koja je igrala finale Svjetskog prvenstva, nema bolji stadion. Protiv vas je uvijek bilo teško igrati i dobro se sjećam našeg poraza od vas u utakmici Europskog prvenstva u Sheffieldu. I onda dođem u Zagreb i vidim stadion na kakvima sam krajem 1980-ih igrao za Brondby po zemljama Istočnog bloka.
Posve je u skladu s očekivanjem da napadač ima veću statistiku broja golova od obrambenog ili veznog igrača. Meni je iz tog razloga općenito vrlo infantilno da danas 2025. kada čak i ChatGPT kaže da su obrambeni i (do nekee mjere) vezni igrači - diskriminirani u nagrađivanju individualnih priznanja poput Zlatne lopte u odnosu na napadače, da onda napadači i dalje osvavaju Zlatnu loptu. Je li to zato što "svjetina" jedino vidi i zna za golove? A sve druge statistike su toliko puno manje bitne, da uz sav AI i već postojeće modele (npr. FBref, StatsBomb, InStat) koji uzimaju u obzir: golove, asistencije, intervencije, točna dodavanja pod pritiskom, defenzivne duele, anticipaciju, pasove koji probijaju linije itd. - i dalje su napadači puno upadljiviji u odnosu na obrambene ili vezne igrače? Dakle, nema sada te udruge za ljudska prava kao niti one za ljudska kriva koja bi štitila čast i dostojanstvo obrambenih igrača. Zar ne?