Ono što se trebalo dogoditi potkraj studenog, na rođendan osobe čije ime najviše državna nagrada nosi ime, upriličeno je šest mjeseci kasnije. I to na najatraktivnijem mjestu dosad, otkako se ova nagrada dodjeljuje, a ima tome već 30 godina.
Sve se zbivalo u koferencijskoj dvorani Nacionalne sveučilišne biblioteke, istoj onoj prostoriji u kojoj Vlada Republike Hrvatske održava svoje sjednice. A tu je 15 lauereata i medije, na "domaćem terenu", dočekala ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac koja je priznanja i dodijelila - tri za životno djelo i 12 godišnjih nagrada.
Pored povelje i medalje s likom Franje Bučara, dobitnici nagrada za životno djelo dobili su i 50.000 kuna državne nagrade a ovaj put su to bili genijalni skijaški trener Ante Kostelić, trofejni košarkaš i košarkaški trener Petar Skansi te trofejni vaterpolist i kasniji trener, pokojni, Ivo Trumbić.
Daleko najtrofejniji laureat bio je Ante Kostelić, trener koji je sa svoje dvoje djece ispisao hrvatsku sportsku povijest potpisavši 10 olimpijskih i osam svjetskih medalja, četiri velika i sedam malih globusa, 56 pobjeda u Svjetskom kupu te 115 postoja u istom natjecanju. Zahvaljivavši se u ime dobitnika nagrade za životno djelo, Kostelić je poslao snažnu poruku:
- Moja je ideja od početka bila ta imamo "Made in Croatia" medaljaše i ja bih želio da hrvatski sport postigne to da njeni sportaši budu što i Janica i Ivica, stvoreni u Hrvatskoj. Da nam za to ne trebaju NBA liga ili Tottenham i tako dalje. Za mene je "Made in Croatia" ideal svega.
Za razliku od Kostelića, koji je nagradu preuzeo sam, u ime Skansija i pokojnog Trumbića, nagrade su preuzeli nećaci. U hrvatskoj sportskoj javnosti Petar Skansi ostat će zapamćen kao najbolji igrač svjetskih prvaka na Svjetskom prvenstvu 1970. godine te kao hrvatski košarkaški izbornik prigodom osvajanja Olimpijskog srebra u Barceloni 1992. Trumbić je pak kao igrač bio olimpijski doprvak (1964.) ali i pobjednik (1968.) a te je godine proglašen i za najboljeg igrača svijeta. Njegov trenerski vrhunac bio je osvajanje brončane medalje s vaterpolskom reprezentacijom Nizozemske koja se nikad prije i nikad poslije u tom sportu nije pojavila na postolju.
Godišnje nagrade, i 20 tisuća kuna, dobili su Bruno Bošnjak (paraolimpijac), Slavko Cvitković (televizijski komentator), Matija Gubica i Boris Milošević (rukometni suci), Rea Hraski (gluha skijašica), Željan Konsuo (vaterpolski dužnosnik), Pero Kuterovac (kondicijski trener), Paulo Obradović (vaterpolist), Neven Šavora (dužnosnik HOO-a), Stojko Vranković (košarkaš), Slaven Zambata (nogometaš, posthumno) te Mimi Vurdelja, voditeljica programa zdravstvene skrbi i prehrane vrhunskih sportaša HOO-a, osoba kojoj su ostali zahvalni brojni naraštaji hrvatskih sportaša.
U njihovo ime zahvalila se gluha skijašica Rea Hraski, najtrofejnija gluha sportašica u hrvatskoj povijesti:
- Ovaj trenutak želim iskoristiti da ohrabrim sve sportaše koji su još na putu prema vrhu, da budu uporni jer prepreka će uvijek biti.
Veliki sportaš i Hrvat