Je li Hajduku u ovom trenutku bliže drugo mjesto i plasman u pretkolo Lige prvaka ili je na pomolu najlošija sezona unatrag 15 godina – procijenite sami. Evo, Hajduk u sljedeća četiri prvenstvena kola igra s Osijekom, Dinamom, Rijekom i Interom i od svih pretendenata na drugo mjesto ima najteži raspored.
Za usporedbu, trenutačno drugoplasirana Lokomotiva, koja Hajduku bježi tri boda (57-54) na meniju ima Inter, Slaven Belupo, Goricu i Osijek.
Oreščanin skupio više bodova
Hajduku, dakle, treba čudo nad čudima da bi se dokopao drugoga mjesta, ali iz ove perspektive, s ovim bodovnim učinkom i formom momčadi, Hajduk bi trebao biti prezadovoljan ako uopće dohvati bilo koju europsku poziciju. Čak i peto mjesto, premda bi to bio najlošiji plasman bijelih u Prvoj HNL još od sezone 2007./2008. kada su se na klupi izmijenila četvorica trenera, Pudar, Čutuk, Krešić i Jarni.
Dok Hajduk posrće i glavinja, ponovno je neizbježna tema ona ubitačna dosljednost vodstva bijelih da svakih nekoliko mjeseci poseže za novim trenerom. Koliko god Tudor bio veliki hajdukovac, karizmatičan tip, otkačen, školovan kod Lippija, Ancelottija i Capella, trener s iskustvom iz lige petice i iz Galatasaraya, on još ničime nije uvjerio kako je Hajdukov spasitelj i obećavajuća perspektiva. Što ne znači da ga se treba preko noći odreći.
Dakle, Igor Tudor kao Hajdukov trener za sada ima najlošiji bodovni proljetni učinak unatrag pet sezona, još od 2015. godine kada su Poklepović, Vučević i Vukas zajedno skupili samo 14 bodova u 13 nastupa. Tudor je na klupi bijelih vodio 13 utakmica i osvojio 19 bodova, koliko i Damir Burić u proljeće sezone 2015./2016., no Burić je tada s bijelima na kraju bio treći, a Hajduk s Tudorom tu opasno visi.
Opet za usporedbu, Siniša Oreščanin je na klupi Hajduka prošloga proljeća u 13 nastupa osvojio čak 27 bodova, dakle osam više od Tudora, a usto Hajduk je igrao lepršav, atraktivan i gledljiv nogomet, makar je na kraju bio četvrti.
Idemo dalje; Željko Kopić s Hajdukom je u sezoni 2017./2018. u prvih 13 proljetnih nastupa osvojio 24 boda, a njegov ‘proljetni prethodnik’ Carrillo u sezoni 2016./2017. još više, čak 25 bodova.
Kad smo već kod bodovnoga učinka, Tudor trenutačno, četiri kola prije kraja, ima 54 boda, Oreščanin je prošlu sezonu okončao sa 62, Kopić sa 66, Carrillo sa 69, Burić sa 61, a 2015. godine Hajduk je bio treći sa samo 50 bodova.
Što je još zajedničko Tudorovim prethodnicima na klupi Hajduka? Naravno, nijedan od njih nije osvojio trofej niti ostvario povijesni europski rezultat, ali zato je Hajduk na kraju svake od ovih sezona (ili za vrijeme njezina trajanja) uspio unosno (za Hajdukove prilike) prodati nekoga od svojih sjajnih klinaca; Pašalića, Balića, L. Kalinića, Vlašića, Bašića, Palaversu i D. Bradarića.
A možete li zamisliti da Hajduk dobije jaku ponudu za nekoga iz sadašnjega kadra? Eventualno za Miju Caktaša, ali njemu je već 28 godina i za njim nije neka pomama... Dakle, i na poslovnom planu Hajduk bi ovoga ljeta mogao biti u popriličnoj nevolji.
Kada se podvuče crta pod sezonu, kakav god bio Hajdukov plasman, pamtit će se i kako su bijeli prvi put nakon 2011. godine odigrali samo dvije europske utakmice i njima se osramotili protiv Maltežana, a prvi put nakon 2010. godine eliminirani su u osmini finala Hrvatskog kupa. Dakle, nedostaje samo još plasman ispod drugoga mjesta i bit će ovo jedna od najlošijih Hajdukovih sezona u povijesti.
Tudor nije glavni krivac
Na kraju, koliko god publika upirala prstom u Tudora kao glavnoga krivca, Hajdukov trener, unatoč svim svojim lutanjima i eksperimentima, to nije. Njega je ponovno ‘izmislio’ i instalirao predsjednik Marin Brbić, produžena ruka briljantnoga Hajdukova vodstva, naprasno maknuvši trenera koji je držao drugo mjesto. Bude li Hajduk plasiran ispod te magične stepenice, netko od onih koji su te odluke donijeli i implementirali po zapovjednoj odgovornosti mora otići.
Tudor, naravno, ne jer je on u Hajduk tek došao. Pa, ako već tražimo njegove komparativne prednosti u odnosu na konkurenciju među prethodnim Hajdukovim trenerima, ne zaboravimo da je Igor jedini među njima Hajduku donio trofej. A svi znamo da su trener s trofejima na Poljudu iznimno rijetka pojava.
