Ovo se zaista ne može nazvati nikako drukčije, nego – kompleksom. Evo, nabrojili smo, uz pomoć službene stranice Hrvatskog nogometnog saveza, sve nastupe naših reprezentacija A, U-21, U-20, U-19, U-18, U-17, U-16, U-15 i ženske protiv Francuza, odnosno Francuskinja, i došli do zapanjujućeg podatka: Hrvatska u ukupno u tih 35 nastupa ima samo dvije pobjede.
Posljednja je ostvarena još 2013. godine kada je naša selekcija U-17 u Dugopolju, u utakmici elitne skupine kvalifikacija za EP, svladala Francusku s 1:0. Ti heroji zaslužuju da ih se spomene poimence: M. Marić, Stolnik, Ćaleta-Car, Mamić, Čuljak, Prce, Bašić, Halilović, Vojković, Lulić, Fiolić, u igru su bili ušli Iharoš i Dabro. Momčad je vodio izbornik Ivan Gudelj.
Igrali Dembele i Coman
Kako je uopće došlo do toga "ekscesa" da je Hrvatska uspjela pobijediti Francusku?, pitali smo Ivana Gudelja. Za Francusku su tada nastupile današnje velike zvijezde europskog nogometa, Moussa Dembele iz Lyona i Kingsley Coman iz Bayerna.
– Mi smo u prethodnoj utakmici tog turnira u Sinju bili pobijedili favorizirane Španjolce s 3:2. Tako smo stekli golemo samopouzdanje, ali pojavila se i doza zebnje budući da su Roguljić i Šunjić u utakmici sa Španjolskom dobili crvene kartone. E, da, kada je protiv Španjolaca u igru bio ušao debitant Ćaleta-Car, on je tu utakmicu odigrao za čistu desetku! – prisjetio se Gudelj i nastavio:
– Protiv Francuza nastupili smo na jedan jedini mogući način. Znate kako je s njima; otvoriš li im se, oni su toliko snažni da ti mogu zabiti pet komada. Naše je opredjeljenje bila strpljiva igra, povučenija, vrebanje na prilike iz polukontri i kontri. Tako smo već u startu utakmice bili dočekali jedan prekid; Karlo Lulić ubacio je pred vrata, a lopta se od francuskog igrača odbila u gol. Bio je to autogol za 1:0 i taj smo rezultat uspjeli obraniti do kraja utakmice. Te bih pobjede nad Španjolcima i Francuzima nazvao nemogućom misijom budući da se radi o dvije možda najjače europske sile u mlađim kategorijama.
Čuvao sam Platinija
Vi i kao reprezentativac Jugoslavije niste pobijedili Francuze, imate dva poraza i remi.
– Za mene je posebna bila kvalifikacijska utakmica u Sarajevu 1985. godine, kada sam bio zadužen za čuvanje tada najboljeg igrača Europe Platinija. Tada sam si zadao zadatak: neću ga faulirati, a on neće dotaknuti loptu! Tako je i bilo; čuvao sam zonu u kojoj se kretao i dopuštao mu posjed samo na njihovoj polovici terena, daleko od našega gola. Platini u toj utakmici nije napravio ništa, završilo je 0:0, razmijenili smo dresove, a on me očito dobro zapamtio, jer me kasnije znao spominjati u televizijskim emisijama.
Kako to da naša A selekcija nikako ne može svladati Francuze?
– Ne bih rekao da se tu radi o nekom kompleksu, tako su se stvari naprosto poklopile. Naša kvaliteta nije sporna, jer smo je upravo demonstrirali protiv Danske, koja je prethodno pobijedila Francuze. Ta naša kvaliteta može doći do izražaja i protiv Francuske, možda već sada. Možda nam je u prethodnim utakmicama s njima nedostajala ona psihološka komponenta, ono uvjerenje – "mi to možemo, i sada ćemo to učiniti!" Kao što su ga imali moji mladići. Volio bih zbog naših dečkiju, ali i zbog Zlatka (Dalića), da se napokon i ta serija prekine. Jer, mi svojom kvalitetom nismo inferiorni Francuzima – istaknuo je Gudelj.
Kad smo već kod sudara Hrvata i Francuza, svakako treba spomenuti i prvu našu pobjedu nad tricolorima. Nju je ostvarila selekcija U-19, još tamo 1999. godine u Clermont-Ferrandu, u dokvalifikacijama za EP pobijedivši Francuze s 2:1. Momčad je vodio Martin Novoselac, a nastupili su: Turina, J. Leko, Marijan Budimir, Tukser, Sklepić, Gulić, Andrić, Šafarić, Abramović, M. Babić, M. Bilić, igrali su još: I. Vuka i M. Barišić. Pogotke su postigli Domagoj Abramović i Mate Bilić.
– U sudarima Francuske i Hrvatske na njihovu stranu uvijek su presuđivale nijanse, i ne mislim da su oni kvalitetom ispred nas. Francuzi imaju samo neusporedivo veću bazu igrača od nas, ali njihova nacionalna liga više ne izbacuje svjetske klase kao što su nekada bili Papin, Zidane, Henry... Njihov nogomet danas se više oslanja na fizičku snagu i, kada se namjere na znalce koji im mogu parirati, oni uopće nisu superiorni. Tvrdim da bi barem desetorica naših igrača našla mjesto u francuskoj reprezentaciji. Navest ću samo primjer Gvardiola; pratim španjolsku ligu i Koundea iz Seville, kojega smatraju vrhunskim stoperom, a za mene ja naš Joško kvalitetom ispred njega – kazao nam je Mate Bilić.
>> Pogledajte razgovor sa članovima obitelji Martina Erlića
Koliko je taj uzeo love jadnim roditeljima, to je strašno. Ali medijski je prejako pokriven i to nista ne izlazi van, osim ovako u komentarima ispod clanaka o njemu. A i to se brzo obriše.