Entuzijazam više nije dovoljan, hrvatski sport je pred prekretnicom. Brojke jasno pokazuju, odnosno zasad upozoravaju da bismo u budućnosti mogli imati puno manje sportskih uspjeha nego do sada. Alarmantni su podaci da je Hrvatska u razdoblju svjetske epidemije ostala bez oko 30 posto klinaca i klinki koji su se jednostavno prestali baviti sportom. A to je jako puno za zemlju koja unutar 3,9 milijuna stanovnika ima svega 350.000 djece u rasponu od 12 do 19 godina.
Hrvatska je oduvijek bila prepoznatljiva po sportu, uz turizam to je zasigurno naš najveći brend. I zato moramo pomoći klubovima i savezima koji su u krizi. Industrija sporta u Europskoj uniji iznosi više od 2,2 posto BDP-a, a kod nas je na 1,6 posto. No, moramo biti svjesni i da društvena djelatnost sporta počinje od vrtićke dobi, da se ne odnosi samo na vrhunski sport. Da bismo bili uspješni, moramo spojiti ta dva segmenta. Jer, ni vrhunskog sporta neće biti bez široke baze djece koja se bave sportom, a ne bude li pak dobrih rezultata i medalja vrhunskih sportaša, onda ta djeca neće imati uzore i motiv za bavljenje sportom.
Bavljenje sportom pak ne smije biti preveliko financijsko opterećenje roditeljima jer zbog tog razloga sve više djece prestaje se njime baviti. Naravno da nismo dovoljno bogata država da primijenimo norveški model, u kojem je dječji sport potpuno besplatan, ali uz pomoć europskih fondova moramo smanjiti troškove klubovima i sportašima.
Nužno je donošenje strategije razvoja sporta, na tome rade i HOO i Ministarstvo turizma i sporta, a situacija je već takva da pravo na pogrešku nemamo. Srećom pa imamo ministra financija koji obožava sport i shvaća njegove potrebe, pa smo sigurni da će učiniti ono što je najavio: uvođenje poreznih olakšica za sve firme koje će ulagati u sport. To je model koji funkcionira u mnogim europskim zemljama, samo ga trebamo prilagoditi hrvatskom okviru.
Pravi je trenutak da se reagira jer sport je u ogromnim problemima, naročito momčadski. Nedostaje i trenera, neki savezi rade s tek 50 posto potrebnog kadra. Naravno, treba ulagati i u infrastrukturu, a fondovi Europske unije idealni su da našim sportašima stvorimo bolje uvjete za razvoj. Krenimo odmah, jer vremena više nemamo.
Da je po Božijoj pravdi a nije davno bi turski klub yajdug igrao sa zagorom iz Unešića