Vita Barbić osvojila je za Hrvatsku 17. medalju na svjetskim juniorskim prvenstvima u atletici. Bila je srebrna u bacanju koplja na natjecanju u američkom gradu Eugeneu. To je Viti bila prva svjetska medalja. Ima još tri s europskih prvenstava. Bila je europska prvakinja do 18 i 20 godina, ali ima i broncu u bacanju diska. Naime, jedno je vrijeme Vita istodobno trenirala disk i koplje, no danas se posvetila isključivo bacanju koplja.
Suze u Peruu
Prije dvije godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu bila je četvrta. Nakon natjecanja nije mogla zadržati suze. Bila je tri godine mlađa od ostalih sudionica i bilo joj je užasno žao što koplje nije poletjelo koji centimetar dalje. Sjećam se kako sam je tješio i govorio joj da će na sljedećem Svjetskom prvenstvu sigurno biti na postolju. Gledala me suznim očima i kratko se nasmijala. Evo, moje prognoze bile su prilično točne.
I ovog puta u finalu je imala svoj posebni izgled.
– To što se našminkam, nekad stavim male ukrasne bisere na lice i pazim na fizičku prezentaciju, radim radi sebe. Kada se dobro prezentiram i izgledom, mogu dati još više i sportski, a pritom želim podignuti svijest o važnosti cijelog natjecanja – rekla je Vita.
Zlatnu medalju osvojila je Aseel Osama Abdel Hamid. Bila je to povijesna prva ženska medalja za Egipat u povijesti svjetskih juniorskih prvenstava. I to odmah zlatna.
Hrvatska je završila na 31. mjestu ljestvice osvajača medalja na ovogodišnjemu Svjetskom juniorskom prvenstvu. Uz nas je samo još Slovenija od zemalja bivše Jugoslavije osvojila medalju u Eugeneu. Hrvatska je nakon ovog natjecanja na 25. mjestu na listi osvajača medalja u povijesti ovog natjecanja. Ispred smo nekih atletskih velesila kao što su Japan, Nizozemska, Španjolska, Uganda, Brazil, Mađarska, Norveška, Grčka, Turska...
– Prve atletske korake napravila sam sa šest godina, potaknuta starijom sestrom Klarom. Jednog dana prolazile smo pokraj atletskog stadiona Svetice i vidjele smo oglas – upisi u klub Dinamo Zrinjevac. Klara je odmah počela trenirati, meni je trebalo malo više vremena. U početku sam trenirala sve discipline, osim trčanja. Mrzila sam trčati i svaki put kada bi na rasporedu bilo trčanje, uvijek bih izmislila razlog da ne trčim. Mama Marija je stomatologinja, tata Ljubo veterinar, a sestra je u međuvremenu otišla na studij u Boston. Iako na početku nisam bila previše zainteresirana, nakon prvog treninga u atletskom klubu Dinamo Zrinjevac rodila se ljubav koja traje i danas. Kao djevojčica, s divljenjem sam pratila uspjehe Sandre Elkasević. Moja je osobnost biti komunikativna i vedra. Želim pokazati da, čak i kada si najbolji sportaš, kao što sam ja danas, ne moraš biti zločest prema drugima – rekla je Vita.
Ono što Vitu Barbić čini posebnom jest njezina svestranost koja se ne ograničava samo na atletsku stazu.
– Pohađala sam Prirodoslovnu školu Vladimira Preloga u Zagrebu, uspješno balansirajući između zahtjevnih školskih obveza i iscrpljujućih treninga. No, moji talenti sežu i u svijet umjetnosti. Sviram klarinet i slikam. U glazbi i slikarstvu pronalazim kreativni odušak od sportske svakodnevice – rekla je.
Ta umjetnička crta njezine osobnosti vidljiva je i na natjecanjima. Ponekad na licu nosi decentnu šminku ili male bisere, ne kao puku dekoraciju, već kao način izražavanja vlastite osobnosti i individualnosti u svijetu vrhunskog sporta koji je često uniformiran.
Voli gledati rukomet i košarku
Njezina ljubav prema sportu također je široka...
– Priznajem, uživam gledati rukomet i košarku, sportove koji zahtijevaju drugačiju vrstu dinamike i timskog rada – istaknula je.
Aktivno se uključila u humanitarni projekt za pomoć napuštenim životinjama, gdje je pozirala za kalendar za 2026. godinu kako bi pomogla prikupiti sredstva i podići svijest o tom problemu.
– Volim životinje. Imam kod kuće koker španijelku po imenu Dama, koja mi je obogatila život i postala najbolja prijateljica – priča Vita.
Vitin nevjerojatni talent prepoznala je i Europska atletska federacija, koja ju je predstavila u svojoj dokumentarnoj seriji "My Fire", posvećenoj najvećim nadolazećim zvijezdama europske atletike. Malo tko zna da svira klarinet, kojim je ovladala u glazbenoj školi. Dodaje, pak, da se trenutačno ne može smatrati izvrsnom s obzirom na to da se tek nedavno vratila tom instrumentu. Omiljena skladba joj je klasik "Rapsodija u plavom" Georgea Gershwina.
Otvori KEKS Pay
