Nina Vuković otrčala je utrku života u kvalifikacijama na 800 metara na Europskom prvenstvu koje se održava u Birminghamu. Ne samo da se kao treća u skupini izravno plasirala u polufinale nego je istrčala i novi osobni rekord – 1:58,38. To je bio čak sedmi rezultat kvalifikacija, u kojima je najbrža bila Britanka Keely Hodgkinson (1:57,28).
Nina je tek drugi put u karijeri trčala ispod dvije minute. To je prvi put ostvarila nedavno, kada je istrčala 1:59,05. Ovim se rezultatom još više približila nestvarnom hrvatskom rekordu koji od 1987. godine drži Slobodanka Čolović (1:56,51).
– Ovo je bilo iznad mojih očekivanja. U dogovoru s trenerom Čordašem odlučeno je da trebamo ići naprijed kako god znamo i umijemo, i pritiskati da utrka bude brza. Ali ovo nikako nismo očekivali.
– Od starta sam krenula jako, čim sam vidjela da neke djevojke s vanjske strane kreću snažno. Znala sam da je Švicarka Werro dosta brza i da moram pratiti taj tempo. Uvijek volim prvih sto metara krenuti brzo jer time ništa ne gubim. Uopće ne trošim dodatnu snagu, jednostavno dobijem još bolji korak.
Znala sam da moram cijelo vrijeme držati poziciju kako ne bih izgubila mjesto. A zadnjih 80 metara bilo je gusto. Jako. Ali rekla sam si: toliko želiš to polufinale, čak i više nego rezultat. I onda sam nekako izvukla iz sebe sve što sam znala i umjela – rekla je Nina.
Na samom cilju ispružili ste ruku kako biste uhvatili što bolje mjesto?
– Da, jer se svaki put sjetim koliko sam puta izgubila zato što to nisam napravila. Katkad bih izgubila novčanu nagradu, katkad mjesto, a ponekad i neke važne bodove. Samo zato što je netko drugi bacio ruku, a ja nisam.
A kad sam krajičkom oka vidjela da smo sve tu negdje, u borbi za drugo i treće mjesto, rekla sam si da je jedini način da dobijem – ispružiti ruku. Kao da predajem palicu u štafeti. Možda mi je upravo to na kraju i donijelo plasman u polufinale.
Što možemo očekivati u polufinalu?
– Već sam ostvarila dio cilja zbog kojeg sam došla. Sad kad sam u polufinalu, naravno, mogu težiti tome da pokušam izboriti finale. Ovisno o tome s kojim ću trkačicama biti u skupini, vidjet ćemo.
Možda bi mi više odgovarala malo sporija utrka, da skupim energiju pa da opet izvučem finiš. Jer nisu to cure koje su toliko brže od mene, a i one su se potrošile. No bude li brza utrka, opet ću pokušati ići ispod 1:59.
Imate jako puno tetovaža?
– Da, imam, ali sve su sitnije. To mi izgleda elegantnije. Bit će ih još, ali ne previše.
Koja vam je najdraža?
– Medo za pokojnog djeda, jer smo ga svi zvali Edo Medo. To mu je oduvijek bio nadimak – zaključila je Nina, jedina hrvatska atletičarka koja je nastupila drugog dana EP-a.
Otvori KEKS Pay
