Koliko nam god teško pao poraz od Crnogoraca (9:11) na otvaranju Europskog vaterpolskog prvenstva u Zagrebu, jedno se mora priznati: izabranici Petra Porobića zasluženo su slavili.
Sjećanje na Malagu
Europski su prvaci koje smo mi, još dok su osvajali trofej u Malagi 2008., u skupini pobijedili sa 7:6 (i potom u polufinalu izgubili sa 7:9). Dakle, tu smo negdje po kvaliteti, ali Crnogorci su u Zagrebu imali Denisa Šefika. Prema procjeni Aleksandra Ivovića, s njime je njihova reprezentacija jača 30 do 40 posto. Neka je i samo 20 posto. To je sasvim dovoljno za prevagu, jer ni ostali igrači Crne Gore nisu "papci". Kompletni su igrači, znaju igrati, možda u ovom trenutku igraju i najljepši vaterpolo na svijetu. Znamo da su jučer poraženi od Talijana, ali ustrajemo na izrečenim prosudbama. Crnogorci su igrali aktivnije u napadu, raznovrsniji su, imali su veći spektar rješenja, opasni su s dva metra, iz slobodnjaka, s distance...
Hrvati su pružili onoliko koliko mogu u ovom trenutku ili malo manje. Dobro su počeli, izazvali euforiju oduševljenja i nakon vodstva od 3:0 na trenutak nas podsjetili na spomenutu pobjedu od 7:6. Tada su, istina, dupini vodili i sa 4:0. No, u nedjelju se igrala neka druga utakmica. Nije bilo Vićanovih 12 obrana, ni pogotka s dva metra (Smodlaka), a na lijevoj strani nedostajao nam je i Marković (kako igra kad je potpuno zdrav, naravno).
No, pustimo prošlost i vratimo se sadašnjosti. Imamo mi i sada odličnu momčad. Samo treba čekati da škvadra proigra, da svatko od njih pruži maksimum, a ne minimum. I da počnu malo više surađivati. Ništa još nije izgubljeno, sve se može nadoknaditi, a poraz od Crnogoraca može biti vrlo poučan. Uvjereni smo da je svega toga svjestan Ratko Rudić, kao i naši igrači, što se može iščitati i iz njihovih izjava.
Sutra je novi dan
– Žao mi je što smo razočarali ove divne navijače. Nadam se da nas neće napustiti. Sutra je novi dan. Nije sramota izgubiti od europskog prvaka, u ovom trenutku oni su bili bolja momčad, ali nadam se da ćemo drugu subotu biti bolji od njih – kazao je Miho Bošković koji je utakmicu otvorio s dva pogotka, ali se poslije negdje izgubio. Kao i naše nade u preokret.
Ali nema razloga za tugu. Dupini, glavu gore, još se igra! Navijači će vas sigurno podržati, u to uopće ne sumnjamo. Pa zdušno su navijali i kad se već znao pobjednik. Ili, kako reče Josip Pavić, miljenik zagrebačke, ali i ne samo zagrebačke publike:
– Naježili smo se kad smo izašli na bazen. Nadam se da ti ljudi neće odustati, nego da će i dalje dolaziti i bodriti nas.
Koliko mi se cini mi smo pobjedili Tursku!? Na tabeli se ne vidi taj rezultat???