Dinamo prima gol na gostovanju protiv Šahtara, a oko mene nitko nije zabrinut. Gledam mobitel, a u grupama u kojima s prijateljima komentiram nogometne utakmice dolaze poruke u stilu: “Nema veze, preokrenut ćemo.” Da se ovakva radnja odvijala prije nekoliko godina, svi bismo se pribojavali da ćemo svjedočiti novoj Dinamovoj europskoj blamaži. No ne i kod Bjeličina Dinama! I to je možda najveća pobjeda hrvatskog prvaka.
Svojim prezentacijama u europskim nastupima dinamovci su podigli samopouzdanje, a navijačima dali vjeru u njihove sposobnosti. To više nema nikakve veze s Dinamom koji je “skidao gaće” već na prvom graničnom prijelazu. Danas više ne pričamo o negativnim rekordima koje su modri oborili, već raspravljamo kako je trebao uzeti sva tri boda u Ukrajini. Ej, sva tri boda u gostima kod Šahtara!
Momčadi koja dominira ukrajinskim prvenstvom, koja godinama igra u Ligi prvaka. Koju je lani u tom natjecanju samo Manchester City uspio pobijediti. Koja je prije dvije sezone, s nekolicinom igrača koji su igrali i u utorak, na svom terenu pobijedio Napoli, ali i Manchester City. Sve to govori o jačini našeg Dinama.
No to istovremeno može biti i uteg jer su svakim danom od ove momčadi i očekivanja sve veća. Svi zajedno, počevši od nas medija, moramo paziti da ostanemo čvrsto na zemlji. Pobjedom protiv Šahtara u Zagrebu Dinamo bi došao na korak do prolaska skupine. I sad moramo paziti da se priča ne okrene u tom smjeru da se igračima to postavlja kao imperativ, kao nešto do čega će sigurno i lako doći.
Plavi su dosad napravili jako puno u Ligi prvaka, sve ostalo je bonus. Svi vjerujemo u njih, znamo da mogu ostvariti još više, ali ne stavljajmo im dodatni uteg oko nogu.
