Lino Červar je još jednom uspio. S pomlađenom reprezentacijom došao je do polufinala europskog prvenstva. Došao je do devetog polufinala od mogućih deset natjecanja. Nitko nikada u povijesti velikih natjecanja nije igrao u završnici s tako mladom momčadi. A prosječna je dob naših rukometaša 25 godina. To znači da hrvatska reprezentacija bez problema može igrati u tom sastavu i na tako kvalitetnoj razini do Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine.
Svi okrenuli leđa
Vrhunskim rezultatima Lino Červar godinama uspješno izbjegava kvalifikacije za velika natjecanja, Tako će Hrvatska izravno i na SP u Švedsku, jer je izborila polufinale na Europskom prvenstvu u Austriji. I dok je Červar godinama vodio reprezentaciju sastavljenu od istih igrača s kojima je osvojio svjetsko zlato (2003.) i srebro (2005.), te olimpijsko zlato (2004.), nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2007. godine ta momčad počela se polako razilaziti. S okosnicom iz Portugala te s nekoliko novih igrača, Červar je osvojio još dvije medalje, europsko (2008.) i svjetsko (2009.) srebro. Na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj prošle godine Červar je započeo te u Austriji nastavio s pomlađivanjem reprezentacije.
Iskreno, malo je bilo onih koji su vjerovali u njegov projekt, osim članova Izvršnog odbora HRS-a. Više je bilo onih koji su smatrali da treba ići na natjecanja s najjačom reprezentacijom, bez obzira na to što neki igrači imaju podosta godina. Mnogi su mu spočitavali što ne vodi Petra Metličića, što je pozvao dva neiskusna vratara, što u obrani forsira Gojuna i Kopljara, a ne Dominikovića ili Špoljarića, što je mijenjao obranu 3-2-1 u 6-0 kada je s prvom dolazio do medalja. A Červar je znao: ili će uspjeti ili će ga svi pokopati. Vjerovao je u sebe, ali mu drugi nisu vjerovali.
U jednom trenutku, kada je osjetio da mu neki okreću leđa nakon nešto "lošijih" igara u Austriji, odlučio je objaviti da odlazi nakon Europskog prvenstva. Ispalio je to u svom stilu i još jednom sve iznenadio. Opet su mu za sve bili krivi novinari.
Malotko mu je vjerovao
U posljednje vrijeme sve je češće i glasnije negodovao protiv sedme sile. Mučilo ga je što mu ne vjeruju, njemu – svjetskom i olimpijskom prvaku. I onda je odlučio svima dokazati da je rukometni čarobnjak. Taktika koju je pripremio za Dance pravo je rukometno remek-djelo na parketu. Svi koji su sumnjali da Buntić ne može zamijeniti Metličiča, da se Gojun i Kopljar ne mogu nositi u obrani, da Alilović još nije vrhunski vratar, da je Balić daleko od nekadašnjeg sjaja, moraju se pokriti po ušima i priznati da u tom Červaru ima nešto posebno!
Slavimo nakon Francuza. Ima moralnu obavezu proći i Poljake. A da i doma imamo igrača za repku...točno je. Metličić, Džomba, Dominiković...