Kristian Josip Periš, bivši atletičar, diplomirani kineziolog i trener koji je preminuo 21. listopada u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, posljednjih je dana u središtu javnosti zbog okolnosti svoje smrti. No, dok se pozornost uglavnom usmjerava na potresne detalje njegova posljednjeg boravka u bolnici, na društvenim mrežama počeo se širiti i video koji otkriva sasvim drukčiju stranu njegova života. Riječ je o gostovanju u emisiji "Nova vizura" Sveučilišta u Zagrebu, u kojem je Periš govorio o svojem radu s osobama s invaliditetom, važnosti sporta i inkluzije. Njegove riječi, izgovorene prije tragedije, danas ponovno privlače pozornost i daju uvid u vrijednosti za koje se zalagao.
U razgovoru je govorio o svojoj specijalizaciji za kineziterapiju, radu s osobama s cerebralnom paralizom i djecom te važnosti uključivanja osoba s invaliditetom u sportske aktivnosti. Dotaknuo se i vlastitog iskustva u obaranju ruke i paraobaranju te objasnio zašto smatra da je bavljenje sportom posebno važno za osobe s invaliditetom. "Radimo na tome da što više ljudi s invaliditetom uključimo u sport i parasport, da ih se što više angažira. Osobno sam primijetio da treniranje stvarno pozitivno utječe na svakoga, a naročito na osobe s invaliditetom jer, koliko sam primijetio, poboljšava kognitivne funkcije i stabilizira raspoloženje", ispričao je Kristian, koji je najveći dio svojeg rada posvetio osobama s cerebralnom paralizom i autizmom.
U emisiji se posebno osvrnuo na iskustva u radu s osobama iz spektra autizma. Govorio je o izazovima s kojima se one mogu susretati, među kojima su frustracija zbog otežane verbalne komunikacije i moguće agresivne reakcije, pritom naglašavajući koliko je važno razumjeti njihove potrebe i ponašanje. Govoreći o položaju osoba s invaliditetom u sportu, Periš je ocijenio da je svijest društva o toj temi napredovala, no da potpuna inkluzija još uvijek nije ostvarena. "Vjerujem da se svijest podigla na višu razinu što se tiče osoba s invaliditetom, treniranja i svega ostaloga. Nismo sigurno došli do inkluzije, ali trebali bismo ići prema tome. Ako ne idemo, trebali bismo ići. Vjerujem da je bolje nego prije, ali još nije onako kako bi moglo i trebalo biti". Svoje gostovanje zaključio je porukom koja je nakon njegove smrti ponovno privukla pozornost javnosti, a mnogi su je prepoznali kao odraz njegova odnosa prema drugima i društvenog angažmana. "Ako možeš, moraš za one koji ne mogu", poručio je Kristian.
Pokoj mu dusi, počivao u miru božjem.