Kada su mu 2014. godine tijekom vikenda za Veliku nagradu Velike Britanije službenici FIA-e predali paket, Luciano Burti nije bio sasvim spreman na ono što će uslijediti. Unutra je bila njegova kaciga s Velike nagrade Belgije 2001., savršeno očuvana, umotana u plastiku, sa svakom ogrebotinom, pukotinom i tragom prljavštine kao nijemim svjedokom užasa koji se odigrao tog 2. rujna. ž
- Kada sam je podigao, zaplakao sam. Istina ispred mene bila je vrlo šokantna - priznao je Burti, tada već cijenjeni F1 komentator za brazilsku televiziju.
Kaciga je godinama stajala zaboravljena u skladištu u Francuskoj, a kada se ono trebalo zatvoriti, FIA je odlučila vratiti predmete njihovim vlasnicima. Za Burtija, to je bio susret s duhom prošlosti.
- Bila je točno onakva kakvu su mi je skinuli s glave, s prljavštinom od dana nesreće. Kada sam je pokazao majci, i ona je doživjela šok.
Na njoj su se jasno vidjeli tragovi guma koje su prešle preko njega i pukotina na mjestu gdje se nekoć nalazio otvor za cijev za piće - detalj koji će kasnije postati ključan u promjeni sigurnosnih standarda.
Tog kišnog poslijepodneva u belgijskim Ardenima, Burti je u petom krugu utrke vozio svoj Prost bolid iza Jaguara Eddieja Irvinea, svog bivšeg timskog kolege. Na ulasku u zloglasni zavoj Blanchimont, jedan od najbržih i najopasnijih u kalendaru Formule 1, pri brzini od gotovo 300 kilometara na sat, Burti je pokušao pretjecanje. Došlo je do kontakta. Njegovo prednje krilo odlomilo se i podvuklo pod prednje kotače, čime je u djeliću sekunde ostao bez mogućnosti kočenja i upravljanja. Postao je putnik u projektilu koji je jurio ravno prema zaštitnoj barijeri od guma. Silina udara bila je nezamisliva; izmjereno je usporenje od čak 111 G. Bolid je doslovno nestao, zakopan duboko ispod naslaganih guma koje su se rasule po stazi. Dijelovi barijere letjeli su zrakom i padali na njegov kokpit, a kaciga je primila najveći dio udarca, spasivši mu život. Utrka je odmah prekinuta. U dirljivom prizoru, sam Irvine, nakon što se i sam zaustavio poslije kontakta, potrčao je prema mjestu nesreće kako bi pomogao redarima izvući nepomičnog Brazilca iz olupine. Svijet je u tišini promatrao, a Burtija su helikopterom hitno prevezli u bolnicu u Liègeu, onesviještenog, s teškim potresom mozga i nagnječenjima lica.
Ono što je uslijedilo bila je borba u tišini bolničke sobe. Liječnici su otkrili krvarenje u mozgu i stavili su ga u induciranu komu kako bi smanjili pritisak. Za njega, taj dio života jednostavno ne postoji. Sjećanje mu je potpuno izbrisano.
- Moje sjećanje na nesreću je nula. Ne sjećam se ni starta utrke - ispričao je godinama kasnije.
Prvo čega se sjeća jest buđenje u bolnici, otprilike tri dana nakon nesreće, i razgovor s roditeljima. Ta 48-satna rupa u pamćenju ostala je trajni ožiljak, podsjetnik na to koliko je blizu bio tragičnom ishodu. Posljedice su bile dugotrajne i teške. Mjesecima nakon nesreće patio je od napadaja i ozbiljnih problema s koncentracijom. Iako je čudom izbjegao ozljede opasne po život, bilo je jasno da je njegova karijera u Formuli 1 gotova. Trebale su mu gotovo dvije godine da se fizički i mentalno u potpunosti oporavi.
- Tek kad pomislim kroz što su moji otac i majka tada prolazili, posebno sada kada sam i sam otac, to me stvarno pogodi - priznao je Burti, pokazujući dubinu traume koja nije pogodila samo njega, već i cijelu njegovu obitelj.
Liječnici su mu savjetovali da do kraja sezone više ne sjeda u bolid, a njegovo mjesto u Prostu zauzeo je češki debitant Tomáš Enge.
Ironično, put do Formule 1 za Luciana Burtija bio je brz i obećavajući. Rođen u São Paulu, gradu koji je svijetu dao legende poput Senne i Fittipaldija, Burti je slijedio klasični put. Nakon uspjeha u kartingu, preselio se u Europu, gdje je 1996. osvojio zimski šampionat britanske Formule Vauxhall. Pravi proboj dogodio se 1999. u iznimno konkurentnom britanskom prvenstvu Formule 3. Vozeći za momčad Paula Stewarta, sina legendarnog Jackieja Stewarta, Burti je postao viceprvak, završivši sezonu ispred trećeplasiranog Jensona Buttona, budućeg svjetskog prvaka. Njegov talent i radna etika impresionirali su Jackieja Stewarta, koji je lobirao da postane testni vozač za momčad Stewart GP, koja je upravo u to vrijeme prelazila u ruke Forda i postajala Jaguar Racing. Svoj debi u Formuli 1 imao je potpuno neočekivano na Velikoj nagradi Austrije 2000., kada je u posljednji trenutak uskočio kao zamjena za bolesnog Eddieja Irvinea. Ostavio je dovoljno dobar dojam da mu Jaguar za 2001. ponudi stalno mjesto trkaćeg vozača, upravo uz Irvinea. Činilo se da je san ostvaren, no surova realnost Formule 1 brzo ga je sustigla.
Njegova puna sezona u Jaguaru trajala je samo četiri utrke. Iako je u Australiji završio kao osmi, momčad nije bila zadovoljna i bez previše objašnjenja ga je zamijenila iskusnijim Pedrom de la Rosom. Burti se, međutim, nije predao. Odmah je pronašao novo mjesto u momčadi Prost, koju je vodio četverostruki svjetski prvak Alain Prost, zamijenivši Gastóna Mazzacanea. U francuskoj momčadi pokazao je svoj potencijal, vozeći kompetentno i povremeno nadmašujući u kvalifikacijama svog iznimno iskusnog timskog kolegu Jeana Alesija. Na Velikoj nagradi Kanade ostvario je svoj najbolji rezultat karijere, osmo mjesto. Ipak, njegova sezona bila je obilježena ne samo brzinom već i velikim incidentima.
Samo dvije utrke prije kobnog Spa, na Velikoj nagradi Njemačke u Hockenheimu, sudjelovao je u bizarnoj nesreći na samom startu. Michael Schumacher, tada na vrhuncu moći sa svojim Ferrarijem, ostao je stajati na startu zbog kvara mjenjača. Burti, koji je startao iza njega, nije ga mogao izbjeći. Udario je u stražnji dio Ferrarija, a njegov Prost se lansirao u zrak, izvodeći zastrašujuću piruetu preko bolida Arrowsa Enriquea Bernoldija. Nevjerojatno, sva tri vozača prošla su bez ozljeda i nastupila na ponovljenom startu. Taj je incident bio zlokobno upozorenje na opasnosti koje vrebaju u sportu, ali nitko nije mogao predvidjeti razmjere katastrofe koja će uslijediti u Belgiji.
Iako je njegova trkaća karijera u F1 bila gotova, Burti je ostao blizu vrha motorsporta. Samo četiri mjeseca nakon nesreće, dok se još uvijek osjećao "krhko i neuravnoteženo", prihvatio je ponudu da postane testni vozač za Ferrari, tada najdominantniju momčad na svijetu. U razdoblju od 2002. do 2004. bio je ključan dio tima iza kulisa, radeći s Michaelom Schumacherom i Rubensom Barrichellom u eri njihove potpune dominacije. Bila je to gorko-slatka uloga; bio je dio pobjedničke momčadi, ali bez prilike da se ponovno utrkuje. Nakon isteka ugovora s Ferrarijem, vratio se u Brazil.
Tamo je pronašao novu strast i uspjeh u iznimno popularnom prvenstvu Stock Car Brasil. Tijekom godina postao je jedan od najprepoznatljivijih vozača serije, ostvarivši nekoliko pobjeda, uključujući i onu na stazi Tarumã 2009. te u Campo Grandeu 2011. godine. Istovremeno je gradio drugu karijeru, onu medijsku. Postao je stručni komentator i analitičar Formule 1 za brazilsku televizijsku kuću TV Globo, gdje je svojim iskustvom i elokvencijom stekao veliko poštovanje gledatelja i kolega u F1 paddocku. Svoju aktivnu trkaću karijeru završio je 2018. godine, posvetivši se u potpunosti poslu u medijima.
Luciano Burti ne dvoji oko toga zašto je preživio sudar od 111 G.
- Da nije bilo Sennine smrti, ne bih preživio - izjavio je, referirajući se na revoluciju sigurnosnih standarda potaknutu tragedijom u Imoli 1994. godine.
Njegova nesreća također je postala lekcija koja je sport učinila sigurnijim. Nakon što je njegov bolid završio zarobljen ispod guma, FIA je uvela pravilo da sve barijere od guma moraju biti prekrivene posebnim pokrivačima kako bi se spriječilo "ukopavanje" bolida. Također, pukotina na prednjem dijelu njegove kacige, na mjestu otvora za piće, dovela je do zabrane takvih rupa na vizirima.
Danas je oštećena kaciga izložena na zidu u njegovom domu, uz kacige prijatelja i legendi poput Schumachera, Barrichella i Buttona. Za njega, ona nije samo uspomena, već simbol.
- Čak sam razmišljao da je spremim među svoje trofeje. Ona i jest trofej. To je trofej za pobjedu u najvažnijoj utrci - onoj za vlastiti život - rekao je.
Otvori KEKS Pay
