Joey Barton, nekadašnji veznjak Manchester Cityja i engleske reprezentacije, čovjek čije je ime postalo sinonim za kontroverzu jednako kao i za nogomet, mogao bi provesti ukupno godinu dana iza rešetaka čekajući suđenje. Sudac Krunskog suda u Liverpoolu donio je odluku o odgodi procesa za navodni napad na muškarca u golf-klubu, pomaknuvši datum početka rasprave na 8. ožujka 2027. godine. Za Bartona, koji se od uhićenja u ožujku nalazi u istražnom zatvoru, to znači potencijalnih šest dodatnih mjeseci u ćeliji ukoliko mu na predstojećem ročištu ne bude odobrena jamčevina. Ironično, vijest o odgodi primio je na svoj 44. rođendan, pojavivši se na sudu u tamnoplavom odijelu i s novom, prosijedom kosom, a pri izlasku iz sudnice uputio je gestu podignutog palca čovjeku u galeriji za javnost.
Incident zbog kojeg se Barton ponovno našao pred licem pravde dogodio se 8. ožujka u otmjenom golf-klubu Huyton and Prescot na periferiji Liverpoola, gdje godišnja članarina iznosi gotovo 1.500 eura. Prema navodima, Barton je večer proveo u druženju i piću s Kevinom Lynchom (51), cijenjenim bivšim menadžerom niželigaških nogometnih klubova i osnivačem akademije za djecu s posebnim potrebama. Iste večeri, hitne službe pronašle su Lyncha kako leži na prilazu klubu, prekriven krvlju. Prevezen je u bolnicu u teškom, ali stabilnom stanju, sa slomljenim rebrima i, kako se navodi, ozbiljnom ozljedom oka. Barton se izjasnio da nije kriv po optužbi za nanošenje teških tjelesnih ozljeda s namjerom, no s obzirom na njegovu povijest, javnost i pravosuđe ovaj slučaj prate s posebnom pozornošću.
Očekuje se da će suđenje, kada konačno započne, trajati do dva tjedna, a do tada Barton ostaje u pritvoru. Odluka o jamčevini, koja će biti donesena sljedećeg tjedna, odredit će hoće li svoj 45. rođendan dočekati na slobodi ili u zatvoru. Sudac David Potter bio je kratak i jasan:
- Gospodine Barton, odredio sam datum vašeg suđenja za ponedjeljak, 8. ožujka. U međuvremenu, ostajete u istražnom zatvoru.
Za čovjeka koji je u karijeri odigrao 269 utakmica u Premier ligi, nosio dres Marseillea i Rangersa te jednom nastupio za Englesku, zidovi ćelije postali su odveć poznato okruženje, mračni podsjetnik na putanju na kojoj je neobuzdani temperament redovito nadvladavao neosporni talent. Njegova karijera, a i život, priča je o prilikama, padovima i demonima koji ga nikada nisu prestali proganjati.
Nakon igračke karijere, Barton se okrenuo trenerskom poslu vodeći Fleetwood Town i Bristol Rovers, a pokrenuo je i vlastiti podcast "Common Sense", u kojem je, kako sam kaže, nudio "nefiltrirani" pogled na sport i društvo. No, filter koji mu je najviše nedostajao bio je onaj za vlastito ponašanje, a popis njegovih prijestupa duži je od popisa klubova za koje je igrao. Ova posljednja optužba samo je kulminacija životnog stila u kojem su granice između strasti na terenu i sirovog nasilja izvan njega postale tragično nejasne. Sudbina Kevina Lyncha sada je u rukama liječnika, a Bartonova u rukama pravosudnog sustava koji ga je već imao prilike dobro upoznati.
Životni put Joeyja Bartona, rođenog u radničkom Huytonu, priča je o nevjerojatnom nogometnom daru koji se probio iz teškog okruženja, ali i o autodestruktivnom bijesu koji ga je pratio na svakom koraku. Karijeru je započeo u Manchester Cityju, gdje je brzo postao miljenik navijača i jedan od najperspektivnijih mladih igrača Engleske. Tadašnji menadžer Kevin Keegan u njemu je vidio budućnost kluba, a Barton je na povjerenje uzvratio sjajnim partijama koje su mu na kraju sezone 2003/04. donijele nagradu za najboljeg mladog igrača kluba. No, već tada, u sjeni njegovog talenta, nazirale su se konture problematične ličnosti. Prvi crveni karton dobio je na bizaran način, na poluvremenu utakmice protiv Tottenhama, zbog svađe sa sucem. Bio je to tek početak. Ubrzo su uslijedili incidenti koji su šokirali englesku javnost.
Na ljetnim pripremama 2004. godine izazvao je masovnu tučnjavu na prijateljskoj utakmici, da bi vrhunac stigao na božićnoj zabavi kluba. Tamo je, nakon što je mladi igrač Jamie Tandy pokušao zapaliti njegovu košulju, Barton reagirao tako što mu je ugasio zapaljenu cigaru u oku. Klub ga je kaznio sa šest tjedana plaće, što je iznosilo oko 60.000 funti, i natjerao ga na ispriku, no šteta je već bila učinjena. Bartonov ugled počeo je poprimati tamne tonove, a priče o njegovoj agresiji postale su medijska svakodnevica, poput one kada je poslan kući s turneje u Tajlandu nakon što je fizički napao 15-godišnjeg navijača Evertona koji ga je provocirao. Tadašnji menadžer Stuart Pearce naredio mu je da potraži stručnu pomoć na klinici za probleme s kontrolom bijesa, no činilo se da ni terapija ne može ukrotiti njegovu narav.
Konačni raskid s Manchester Cityjem dogodio se u svibnju 2007. godine, nakon brutalnog incidenta na treningu. Barton je fizički nasrnuo na suigrača Ousmanea Daboa, ostavivši ga bez svijesti s teškim ozljedama glave, uključujući i sumnju na odvajanje mrežnice. Dabo je podnio tužbu, a Barton je uhićen i kasnije osuđen na četveromjesečnu uvjetnu kaznu zatvora. Bio je to kraj njegove ere u Cityju. Utočište je pronašao u Newcastle Unitedu, gdje su se nadali da će ga menadžer Sam Allardyce uspjeti "ukrotiti". No, problemi su se nastavili. U prosincu 2007., tijekom noćnog izlaska u Liverpoolu, Barton je ponovno uhićen. Snimke nadzornih kamera bile su stravične: prikazivale su Bartona kako udara jednog muškarca dvadeset puta, ostavljajući ga bez svijesti, a zatim napada i jednog tinejdžera, lomeći mu zube.
Budući da je već bio na uvjetnoj slobodi, sudac mu je odbio jamčevinu uz obrazloženje da mora "zaštititi javnost". U svibnju 2008. osuđen je na šest mjeseci zatvora, od čega je odslužio 74 dana. Nakon izlaska, vratio se nogometu, ali njegova reputacija bila je zapečaćena. Njegova epizoda u Newcastleu završila je neslavno, crvenim kartonom zbog starta koji je menadžer Alan Shearer nazvao "kukavičkim" i žestokom svađom sa samim Shearerom u svlačionici, nakon koje je Barton suspendiran na neodređeno vrijeme.
Njegova burna karijera nastavila se u Queens Park Rangersima, gdje je odmah dobio kapetansku vrpcu, ali i gdje je ponovno pokazao svoju najgoru stranu. U posljednjem kolu sezone 2011/12., u ključnoj utakmici za opstanak protiv njegovog bivšeg kluba Manchester Cityja, Barton je potpuno izgubio kontrolu. Nakon što je laktom udario Carlosa Teveza i dobio crveni karton, na putu s terena koljenom je udario Sergija Agüera i pokušao glavom udariti Vincenta Kompanyja. Kaos koji je izazvao donio mu je suspenziju od čak 12 utakmica i golemu novčanu kaznu. Kasnije je tvrdio da je "pokušao povući jednog od njihovih igrača sa sobom". Nakon posudbe u Marseilleu, gdje se također istaknuo uvredljivim komentarima na društvenim mrežama, vratio se u Englesku. Nakon igračke karijere, preuzeo je menadžersku klupu, prvo u Fleetwood Townu, a zatim u Bristol Roversima. I ondje su ga pratili skandali; od javnog kritiziranja vlastitih igrača do neprimjerene izjave kada je lošu igru svoje momčadi usporedio s "holokaustom", zbog čega se kasnije morao ispričavati. Godine 2021. optužen je i za napad na vlastitu suprugu.
Sada, dok sjedi u ćeliji čekajući hoće li mu biti odobrena jamčevina, Joey Barton suočen je s posljedicama još jednog navodnog nasilnog čina. Njegov život ostaje trajna zagonetka: priča o vrhunskom sportašu blagoslovljenom talentom o kojem mnogi mogu samo sanjati, ali i ukletom mračnom stranom koju nikada nije uspio pobijediti. Sudski proces koji ga čeka neće biti samo suđenje o jednom incidentu u golf-klubu; bit će to još jedan čin u dugoj drami života u kojem se genijalnost i ludilo neprestano isprepliću, ostavljajući iza sebe trag uništenih prilika i ljudskih sudbina.