Dok se Uefa i Fifa nisu prodale kapitalu i ukinule zaštitu savezima sa siromašnijih tržišta, snage su na nogometnoj sceni bile ravnomjernije raspoređene. Među državama čiji su klubovi u takvom okruženju vodili glavnu riječ bila je Belgija, a njezina perjanica Anderlecht dva desetljeća boravio je u europskoj eliti. Štoviše, između 1970. i 1990. bruxelleski je kraljevski klub i Dinamov rival u Europskoj ligi bio uspješniji od Reala, Atletica, Intera i Manchester Uniteda.
Osnovan 27. svibnja 1908., Anderlecht je 1921. prvi put ušao u prvu ligu, a tek pedesetih priključio belgijskoj kremi. Kad su sredinom desetljeća počeli europski kupovi, bruxelleski je klub služio kontinentalnim divovima kao vreća za napucavanje. U prva tri nastupa u Kupu prvaka koncem pedesetih ispao je u prvim kolima uz šest poraza i gol-razliku 4:27.
Prvi skalp bio je Realov
Šezdesete su donijele profesionalizaciju belgijskog nogometa, a Anderlechtu i Paula van Himsta. Napadača koji će potkraj stoljeća biti proglašen najboljim belgijskim nogometašem u povijesti, nanizali su oni pet uzastopnih prvenstava... Senzaciju su kreirali 1962. postavši prva nešpanjolska momčad koja je izbacila Real iz Kupa prvaka.
>> Pogledajte i što je Ademi rekao po povratku u Zagreb
Nakon svršetka ciklusa od šest naslova u sedam sezona, Anderlecht je udario još jači pečat u Europi. U Kupu velesajamskih gradova 1969./1970. izbacio je Newcastle United i Inter na putu do finala s Arsenalom.
Početkom sedamdesetih, klupu preuzima Georg Kessler i obogaćuje momčad njemačkom čvrstočom. Iz Club Bruggea stiže nizozemski fenomen Robbie Rensenbrink, koji će povesti Anderlecht do međunarodne slave.
U drugoj polovici sedamdesetih Anderlecht je poharao kontinent i u tri uzastopna finala dvaput osvojio Kup kupova. Prvo si je zlato prikvačio 1976. nadjačavši West Ham na Heyselu s 4:2. Godinu potom prepustio je pehar Hamburgeru porazom u Rotterdamu s 0:2, a 1978. vratio se na tron srušivši Hamburger i Porto te pregazivši bečku Austriju s 4:0. Oba je trijumfa nadogradio pobjedama u Uefinu Superkupu nad Bayernom i Liverpoolom.
François Van der Elst, Arie Haan i Ludo Coeck bili su noseći stupovi velikog Anderlechta, no heroj ulice bio je Rensenbrink, dvostruki finalist SP-a s Nizozemskom i dvojnik Johana Cruijffa. Ljevokrilni topnik donio je na stadion Constant Vanden Stock četiri europska pehara!
Seriju je prekinula Barcelona 1978./1979. jedanaestercima nakon dvostrukog 3:0 u korist obaju domaćina. Nakon odlaska Rensenbrinka i nekoliko sezona “kreativne pauze”, na Astrid Park došao je Tomislav Ivić, s kojim je kraljevski klub 1981. pomeo suparnike i s 11 bodova prednosti osvojio sedam godina čekano prvenstvo. U sljedećem Kupu prvaka Anderlecht je nokautirao Crvenu zvezdu i Juventus, ali je posustao pred monolitnom Aston Villom u polufinalu odlučenom jednim golom u 180 minuta.
>> Pogledajte i što je Livaković rekao dan nakon pobjede u Belgiji
Razočarani Ivić ustupio je trenersku palicu Van Himstu, koji je odmah poveo momke do trijumfa u Kupu Uefe. Stari as, koji nije uspio podići europehar u svojih 16 igračkih godina, nadoknadio je propušteno u prvoj sezoni na klupi. Zaslugama Luke Peruzovića u obrani, Juana Lozana i Franka Vercauterena u vezi te Erwina Vanderbergha i Kennetha Bryllea, obračunali su se s Portom, Valencijom i Benficom do petog europskog zlata.
Oplemenjen fantazijom novog klinca Enza Scifa, Anderlecht je bio hit. Ali, novi finale Uefina kupa plaćen je preskupo.
Podmićivanjem do finala
Prva je rata bila 50.000 dolara mita španjolskom sucu Guruceti Muru, koji je u uzvratu polufinala poništio regularan gol Nottingham Forestu pa dosudio Belgijcima sumnjiv jedanaesterac da im pomogne da odu dalje s ukupnih 3:2. Drugu je ratu naplatila Uefa 1997. suspendiravši Anderlecht na jednu sezonu kad se javio svjedok podmićivanja.
Anderlecht se 1984./1985. otisnuo na niz od tri naslova prvaka, ali je u Kupu Uefe protiv Reala prosuo tri gola prednosti dopustivši da ga u uzvratu Butragueño i Valdano “natovare” sa 6:1. Unatoč poniženju, smogao je snage za ostanak pri europskom vrhu pa je 1985./1986. izbacio Bayern, ali se na korak do finala nasukao na Steauu kojom je upravljao Valentin Ceausescu, sin diktatora Nicolaea Ceausescua.
Nakon dva uzastopna četvrtfinala Kupa prvaka, 1987. i 1988., Anderlecht je s napadačkim dvojcem Nilis – Degryse 1989./1990. nokautirao Barcelonu i četvrti se put uvrstio u finale Kupa kupova. Iako su domaći trofeji stizali nesmanjenim tempom, Europa je za njih postala teško prohodna. Poraz od Werdera 3:5 u sezoni 1993./1994. označio je kraj jedne ere. Godinu kasnije, u grupnoj fazi Lige prvaka, Anderlecht nije uspio preskočiti ni Hajduk, koji ga je ostavio bez četvrtfinala.
>> Pogledajte i Gojakove izjave dan nakon pobjede u Belgiji
