Ispada da onaj teški i gorki 3:0 poraz protiv Rijeke na Rujevici nije mogao doći u boljem trenutku za Hajduk. Sjetimo se da je nakon te utakmice uslijedila ona iznimno duga reprezentativna stanka, koja je konkretno za Hajduk trajala 20 dana. Hajduk je to vrijeme sjajno iskoristio, akomodirao neke nove igrače, unio u početnu postavu neka nova imena i standardizirao ih te se na fenomenalan način oporavio od te Rijeke. Od reprezentativne stanke pa do sad Hajduk je neporažen, s pet pobjeda i jednim remijem u šest utakmica te gol-razliku 13:4.
Skočili na 46 posto
No ne smijemo zaboraviti da je Hajduk i prije te Rijeke bio u odličnom nizu neporaženosti, s 11 utakmica bez poraza, odnosno devet pobjeda i dva remija. Tako momčad Gonzala Garcije sada sveukupno ima niz od 14 pobjeda, tri remija i samo jednog poraza u posljednjih 18 utakmica. Za usporedbu, Hajdukov konkurent za prvo mjesto ljestvice Dinamo u posljednjih 18 utakmica upisao je deset pobjeda, tri remija i pet poraza.
A sada se one računalne projekcije prvi put u ovoj sezoni naginju prema Hajdukovoj strani. Naime, nakon uvjerljive Hajdukove pobjede protiv Gorice (5:0) i Dinamova kiksa protiv Rudeša (0:1) Hajdukove šanse za naslov prvaka prema analitičkoj platformi Football Meets Data skočile su 15 posto i sad se splitska momčad u izračunu vjerojatnosti s 46 posto šanse za naslov nalazi ispred Dinama, čije su trenutačne šanse na 43 posto. U prijevodu, Hajduk je prvi put ove sezone označen favoritom. Naravno, u Splitu se već puše i na hladno. Znali su se prošlih sezona slaviti "kvartalni" i "jesenski" naslovi, no Hajduk je u nekoliko proljeća posljednjih godina gotovo pa redovito ispuštao svoje prednosti na ligaškoj ljestvici, koje su nekada znale biti i dvoznamenkaste.
Međutim, ovo je zaista jedna drukčija priča od onih kakve smo se naviknuli gledati u Splitu. Kao prvo, jer je rad s trenerom i stručnim stožerom prvi put u tko zna koliko godina projekt u kojem se nešto gradi dugoročno i projekt u kojem ima strpljenja i razumijevanja. Od momčadi koja se učila kako se dodavati u krilu svojeg vratara, do momčadi koja sada to radi kao da bi mogla i zatvorenih očiju, trebalo je vremena Gonzalu Garciji i njegovu stručnom stožeru, i barem nekoliko prijelaznih rokova da se neke stvari kompletiraju po ideji trenera.
A baš što se tiče regrutacije, to je još jedan jako bitan plus ovog Hajduka. Bliska suradnja ovog ljeta između sportskog direktora Roberta Grafa, trenera Gonzala Garcije i šefa skautinga Mirka Žaje dovela su do ljeta u kojem je Hajduk bez nekih velikih financijskih mogućnosti uspio dovesti šest instantnih pojačanja za prvu momčad (Fayad, Dalisson, Šotiček, Del Moral, Acapandie, Hadžikadunić) te još nekoliko kvalitetnih imena koja su s vremena na vrijeme itekako poslužila ove sezone (Dendoncker, Martin, Van Hoorenbeeck, Šutalo i Brruti). Jasno se vidi na prijelaznom roku da se s malo uspjelo napraviti puno. A još je k tome trebalo i nadomjestiti dotadašnje standardne prvotimce poput Rokasa Pukštasa, Nike Sigura, Filipa Krovinovića i Zvonimira Šarlije.
Ono najvažnije je, unatoč držanju prvog mjesta na ligaškoj ljestvici, ipak europska sezona, u kojoj je Hajduk fenomenalan. Pobjeda protiv Ajaxa nešto je što će zauvijek ostati zapisano u povijesnim knjigama, a utakmica protiv Thuna pokazala je da se i na onom tvrdom i teškom europskom gostovanju može zadržati puni plijen i odnijeti bodove u Split. Da vam je netko rekao da će se Hajduk nakon 16 godina plasirati u Europu, možda biste i vjerovali, ali da vam je netko k tome dodao da će glavnu fazu početi sa šest bodova pobjedama nad Ajaxom i nad švicarskim prvakom, sigurno mu ne biste vjerovali. Ovo je ogroman rezultatski "milestone" za Hajduk, koji se još dugi niz godina neće zaboraviti, kako god završila sezona Konferencijske lige.
Stabilizirana najjača početna postava jednostavno u Europi igra jako uigrano, razumije što od njih Garcia traži u svakoj fazi igre, a posebno oduševljava nadopunjavanje para u veznom redu, Khalila Fayada, koji je vrstan tehničar, te Alberta del Morala, koji je tu da drži leđa i čisti situacije. A dodajmo tu i trećeg, ofenzivnog veznjaka Dalissona, najveću radilicu među desetkama koja je uza sve to i jako opasna za suparnički gol. To su samo tri od niza osvježenja za Hajduk u ovom prijelaznom roku. Koliko puta su stizala neka strana imena na Poljud pa su se na kraju ispostavila nikakvima? Jako puno. Zato su u Splitu bili skeptični i za ovaj prijelazni rok, ali dokazuje se da su odluke bile na iznimnoj razini.
Ne stižu više "Odjidje"
I sve to nešto je neprepoznatljivo za Hajduk, koji je proteklih godina najčešće radio i djelovao stihijski ili ishitreno, dovodio na klupu, uz dužno poštovanje njima, trenere poput Jensa Gustafssona ili Jure Ivankovića, pa potom ishitreno dovodio igrače poput Odjidje-Ofoea i sličnih imena daleko izvan svojeg vrhunca pa potom smjenjivao trenere nakon kratkih faza loše forme, ne dajući nekada ni po pola godine stručnjaku da se uhoda. Sve ovo što današnji Hajduk radi, više nije to. Ovaj Hajduk gradi priču i vjeruje u priču, i to je ono što cijelu situaciju ipak čini nešto drukčijom od prethodnih.
Teško je vjerovati da će Hajduk još jako dugo s ovakvim ritmom utakmica držati niz bez poraza, jer poraz će jednostavno nekad doći. Pitanje je kako će se nakon tog eventualnog poraza reagirati. Sjetimo se da je i Mislav Karoglan bio u fenomenalnom nizu pa mu se nakon prvog poraza sve raspalo. Garcia je već nakon Rijeke pokazao da zna napraviti "bounce-back", ali tu je imao luksuz vremena od 20 dana. Ako Garcia uspije prebroditi i koji poraz ili koji kraći slabiji niz rezultata, Hajduk bi se mogao smiješiti sezoni kakvu dugo nije doživio, i to na različitim frontama.
Naravno, od očekivanja se još uvijek ne bi trebala raditi nikakva euforija, no mora se vrednovati i priznati da ovo što dosad ove sezone rade Hajduk, Garcia, igrači, stožer, skauting odjel i Graf zaista zaslužuje svaku pohvalu.
Otvori KEKS Pay
Poraz da ali ne od dinama ili rijeke koju jos nebi otpisa...