Knjiga izašla je pet minuta prije nego što će hrvatske elite promijeniti političko mišljenje, a bivši komunisti, književnici, obavještajci, policajci, uključujući i udbaške ubojice, s klasnih preći na nacionalne pozicije. Ali čak ni tada, dok su svi oni još uvijek vjerne sluge prethodnog režima, knjiga jednog u zatvoru prethodno zatočenog pjesnika - prva nakon dugih godina formalne ili neformalne zabrane objavljivanja - iz sigurnosnih razloga ne izlazi u Zagrebu, nego objavljena mora biti u Ljubljani, gdje je i katalogizirana pri tamošnjoj Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici, tako da će se za sva vremena, i za svaki slučaj, u Hrvatskoj ona voditi kao strana knjiga.
Za ovo glavnu odgovornost snose upravo oni, bivši komunisti, književnici, obavještajci, policajci, uključujući i udbaške ubojice, redom etnički Hrvati, koji će u svom preobražaju, što će se odviti u sljedećih pet minuta, s klasnih preći na nacionalne pozicije, e da bi u kratkom vremenu postali ekstremni nacionalisti. Oni su, naime, a ne neki drugi, progonili Vladu Gotovca. U vrijeme kada mu u Ljubljani izlazi "Moj slučaj", koji će se sramežljivo prodavati po zagrebačkim knjižarama, u Beogradu, u Književnoj reči, Gotovac je predstavljen javnosti kao pjesnik, pisac i intelektualac. Kao slobodan čovjek, s pravom na svoj etički i estetski stav. Ćirilicom, naravno.
U impresumu te prve Gotovčeve knjige, objavljene po robiji zbog delikta mišljenja, mnogo je imena. Za svaki slučaj, i da ima tko s Gotovcem biti hapšen, kad ga sljedeći put pod zavjetom šutnje svih hrvatskih elita budu zatvarali. Kao recenzenti ove slovenske knjige, objavljene na uzornom hrvatskom jeziku, potpisani su Predrag Matvejević i Bruno Popović. Kao urednici navedeni su Slavko Goldstein i Božo Kovačević.
FOTO Maja i Šime puno su zajedno putovali, a ovako su izgledali u danima najveće ljubavne sreće
Knjigu otvara opsežan Goldsteinov predgovor, u kojem sam, kao dvadesettrogodišnjak, uzbuđeno čitajući knjigu, tankim potezom grafitne olovke, tako da ne nagrdim tekst, podvukao sljedeće riječi: "Trajne (povijesne) vrijednosti nacionalnih pokreta ovise o njihovim sposobnostima da ostvarenje nacionalnih zahtjeva povežu s proširivanjem ličnih sloboda i političke demokracije, koja podrazumijeva i pravovremeno uspostavljanje tolerancije prema pripadnicima drugih pokreta i naroda. S tim komponentama nacionalni pokreti obično donose dulja razdoblja prosperiteta svojem narodu, bez štete po druge. Bez tih demokratskih komponenti nacionalni pokreti donose nevolje, a često i teške povijesne nesreće, ne samo drugim narodima, nego i svojem."
"Moj slučaj" knjiga je sačinjena od dva dijela, prvi nosi naslov "Autsajderski fragmenti", dok je drugi naslov istovjetan naslovu knjige. Drugi dio knjige se prema prvom dijelu odnosi kao posljedica prema uzroku. A sve to skupa cjelovita je intelektualna biografija Vlade Gotovca. U vrijeme njezina izlaska, pedesetdevet mu je godina. Život je ostao za njim, ali ono što treba još da se dogodi određuje je li taj život imao smisla. Sljedećih jedanaest godina Gotovac će se, uglavnom bezuspješno, baviti političkim uvjeravanjem građana u ispravnost svojih stavova i osjećaja. Nije uspio, ali ni u jednom trenutku nije pokleknuo pred izazovom povijesnog trenutka koji je dao za pravo ološu, i nikada nije s jednih pozicija prešao na radikalno suprotne. Vlado Gotovac nije izdao svoj slučaj, i ostao zauvijek je autsajder.
FOTO Nakon turneje po Italiji, Marko Kutlić nastupio u Zagrebu: Pogledajte djelić atmosfere
Prva Gotovčeva rečenica koju sam, gledam četrdesetak godina kasnije, podvukao olovkom glasi: "Ljubav prema svom narodu pretvorena u strast bez veličine i dostojanstva - to je nacionalizam." Osjećam da mi je kao mladiću ova rečenica imala upečatljivije značenje i snagu. Ljubav prema narodu bila je te 1989. godine, kao i svih onih godina od polaska u školu, neoskvrnuta doživljenom poviješću i odrastanjem. Danas, čini se da je moguće stvarno voljeti samo ljude, jednog po jednog. Od naroda zaziremo, naroda se plašimo. Vjerojatno i zato što su narod kao vlastito leno i nasljedni izvor prihoda uzurpirali bivši komunisti, obavještajci, policajci, uključujući i udbaške ubojice. Vlado Gotovac u jednom je trenutku obeznarođen, možda 1997, kad ga je u Puli ubiti pokušao jedan ustaša u hrvatskoj vojnoj uniformi, ili kad se tom događaju narugao onaj od kojeg je Gotovac izgubio predstojeće predsjedničke izbore. Premda ga ti isti, mrtvog, pokušavaju reintegrirati u svoj nacionalistički svinjac. To je s mrtvim piscem u mrtvoj književnosti moguće učiniti, ali samo tako što će se spaliti ili barem sakriti njegove knjige. Tako, upravo "Moj slučaj" valja sakriti od očiju malobrojnih pismenih Hrvata. (Inače, te 1989. knjiga je tiskana u 10.000 primjeraka, pa ju je moguće naći po zagrebačkim antikvarijatima.)
Otvori KEKS Pay
Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko novaca Miljenko Jergović dobiva od države