Čudo u ćeliji br. 7 // Nova TV - četiri ruže
Često turska produkcija nosi određenu stigmu, i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu, a prije svega zbog proizvodnje sapunica po sistemu "kao na traci". Nije to niti sasvim bez razloga jer ipak je činjenica da taj sadržaj nije baš sinonim za kvalitetu, no isto tako stoji da turske sapunice imaju svoju publiku, to je kod nas prepoznala prvenstveno Nova TV. No sada se otišlo korak dalje pa je na prošlotjednom programu Nove TV najavljen i jedan novitet - cjelovečernji turski film. Pod naslovom "Čudo u ćeliji br. 7" prikazan je u petak navečer, a ispostavilo se da je riječ o filmu koji razbija sve stereotipe o turskoj produkciji. Inspiriran istinitim događajima, film prati samohranog oca Mema koji ima mentalne i intelektualne poteškoće. Kada biva nepravedno optužen za zločin koji nije počinio, završava u zatvoru te je osuđen na smrtnu kaznu. Kraj filma nećemo otkrivati, ali dovoljno je reći da je potrebno još nekoliko sati da se osoba emocionalno opet sastavi nakon gledanja. Stoga ne čudi da je osvojio niz nagrada, a Turska ga je čak nominirala i kao svog kandidata za Oscara. Također, film je prepoznao i Netflix te ga uvrstio na svoj popis, a brojke pokazuju da je pri vrhu najgledanijih među hrvatskom publikom. Izrazito ugodno iznenađenje i možemo samo poželjeti još takvog sadržaja koji izlazi iz okvira onog uobičajenog na programima.
Američka pita: Vjenčanje // RTL - tri kaktusa
A što je uopće "uobičajeno" na našim programima? Mnogo puta prema bilo kakvim ne-američkim filmovima na koje je publika navikla imamo predrasude i u detalje se secira je li njihova kvaliteta zadovoljila standarde, jesu li previše predvidljivi, je li gluma dovoljno dobra, je li priča bez mane i produkcija dovoljno bogata… Kao da sve što dođe iz Hollywooda predstavlja vrhunac filmskog stvaralaštva, a ruku na srce - svi znamo da nije tako. Rezultat je toga da se jednom u nekoliko godina na televiziji pojavi odličan film poput "Čuda u ćeliji br. 7", ali zato se "Američka pita" reprizira otprilike 7456 puta. Prosječna komedija iz 2003. godine koja je bila svojevrsni hit u to vrijeme, nekako je zaslužila biti na programu RTL-a i ovog vikenda, zajedno s "Državnim neprijateljem" iz 1998. te nešto novijim, ali dalje ne pretjerano inovativnim "Danom nezavisnosti: Nova prijetnja" iz 2016. godine. Gledajući taj otužni filmski program koji se nudi, a u kojem se tek svako toliko pojavi neka premijera ili nešto drugačije, stječe se dojam da su domaće televizije, i to ne samo RTL koji je ovdje istaknut, ostali potpuno slijepi na nove trendove i želje gledatelja. Već ranije spomenuti Netflix, ali i ostale platforme kao što su HBO Max, Amazon Prime Video, Disney+ i drugi, osim velikih blockbustera u svojoj ponudi osnažuju i manje razvikana filmska ostvarenja iz drugih zemalja i treba reći da su ona sve popularnija. Publika je u početku bila dosta sramežljiva po tom pitanju, ali dovoljno je pogledati rasprave o filmovima na društvenim mrežama da bi se primijetilo da su u centru pažnje sve češće filmovi i serije iz Španjolske, Skandinavije, Italije, Njemačke, Indije… Publika je zahvaljujući streaming servisima počela širiti svoje interese, šteta što televizije te interese ne prate.
A Porina dobiva… Arsen Dedić // HRT1 - tri ruže
Nacionalna je televizija, logično jer joj je to i zadaća, ipak nešto otvorenija prema sadržaju koji izlazi izvan okvira uobičajenog, a tu prije svega treba pohvaliti njihovu ponudu dokumentarnih filmova. Primjer je prošlog tjedna prikazan film o Arsenu Dediću iz serijala "A Porina dobiva…" i to povodom obljetnice smrti ovog velikog glazbenika. Cijeli je serijal scenarista i redatelja Tonija Volarića odlično zamišljen jer progovara o ljudima koji su obilježili hrvatsku glazbenu povijest, a nekad zaboravimo da je potrebno govoriti o njima, jer to svakodnevno čini njihova glazba.
VEZANI ČLANCI:
Ipak, sama glazba priča jednu drugačiju priču i baš je zato jedan ovakav dokumentarni serijal savršeno nadopunjuje. Poslušati što o velikom Arsenu Dediću govore njegov sin Matija, supruga Gabi, kolege i prijatelji, ali i čuti njegove vlastite riječi sa starih snimki veoma je emotivno, a priča o njegovom životu je ispričana jednostavno i poučno. Zato je jako pohvalno što HRT ima za emitirati takav sadržaj na važne datume kao što su obljetnice smrti - puno inovativnije nego obični "in memoriam".
Svjetsko prvenstvo u atletici // HRT 2 - dvije ruže
Govoreći o raznolikosti sadržaja, lijepo je vidjeti koliko se prostora daje Svjetskom prvenstvu u atletici na HRT-u i koliko se truda u prijenos ulaže. Nije to velika novost, ipak je riječ o kraljici sportova koja ima dugu tradiciju prijenosa, ali ne treba to uzeti zdravo za gotovo i treba pohvaliti kada se emitira kvalitetan sportski sadržaj, a da nije uvijek isključivo nogomet.
VIDEO Ana Gruica u crkvi se drugi put vjenčala s psihijatrom Boranom Uglešićem
Sve same reprize, serije sve vec izlizane, ponovljeno milijon puta od americkih do opet američkih, nikad kraja Dajte nesto azijsko afričko valjda ima nesto drugacije.