Najdugovječnija i najgledanija emisija javne televizije vrelo je informacija za poljoprivrednike, a na gledatelje koji nemaju doticaj sa zemljom djeluje kao apaurin. Zanimljivo im je doznati više o zemlji i idiličnoj tradiciji seoskog života koja, nažalost, polako nestaje, kaže urednik Vlatko Grgurić, kojem je svako snimanje pozitivno iskustvo s brojnim anegdotama, poput one kad je pomogao oteliti kravu. – Obišao sam Hrvatsku uzduž i poprijeko, upoznao vrijedne i poštene ljude, od kojih su mi mnogi postali i prijatelji. Raditi reportaže o njima neprocjenjivo je iskustvo, vjerojatno jedno od najboljih u novinarstvu jer snimaš život kakav uistinu jest, kaže Grgurić.
Kako ste otkrili ljubav prema zemlji?
Iskreno, imali smo nekad mali vinograd, a kao mali nisam baš rado odlazio onamo. Odrastao sam u Virovitici, gdje je svatko nešto prčkao po zemlji. No, onda sam završio Agronomski fakultet, ponešto naučio i to je to. Od 1994., otkako sam na HRT-u, svakodnevno sam u poljoprivredi, susrećem ljude, razgovaram o proizvodnji i problemima... A kupili smo i mali grunt na Plešivici, imamo stotinjak voćkica i, kad stignem, s obitelji stvarno uživam ondje.
Uspijevate li riješiti probleme poljoprivrednika?
Teško je reći uspijevamo li, ali se trudimo. Kad ljudi nalete na zid, posljednja instancija na kojoj misle da će riješiti problem nerijetko su upravo Plodovi zemlje. Baš smo prije dva tjedna objavili reportažu o obitelji koja traži pomoć. Javili su se dobri ljudi, donirali nešto krava, koza i kokoši... pomogli da se, eto, ta obitelj bar malo izdigne s egzistencijalnog dna.
Koji će biti najveći problemi poljoprivrednicima u 2016.?
Imamo novog ministra, prvi put sveučilišnog profesora. Vidjet ćemo kako će se nositi s prekomjernim uvozom i smanjenjem stočnog fonda. Neće mu biti lako, više-manje pravila su dogovorena u Bruxellesu. Problemi? Uh, ima ih previše, ali da se barem dio neobrađenog poljoprivrednog zemljišta obradi, da ne raste korov, već bi bilo bolje. A da smo dosad radili loše – jesmo?! Jer, ako bismo mogli proizvesti hrane za 13 mil. ljudi, a proizvodimo za tri milijuna, dakle, manje od vlastitih potreba, onda je krajnje vrijeme da nešto napravimo.
Što vam znači, kao timu, nominacija za Večernjakovu ružu?
Hvala HRT-u na nominaciji iako je ove godine konkurencija jaka. U anketi smo zasad iznimno dobri, no vidjet ćemo kako će završiti. Gledajte, emisiju radi mala ekipa, poznajemo se i surađujemo više od 20 godina. Dajemo sve od sebe, što gledanost i potvrđuje. Nominacija je stoga potvrda da radimo dobro, lauda novinarima na uistinu iznimnoj suradnji. Volimo ovaj posao i lijepo je kad vas se sjete.
>> Kad treba, volim poklopiti bez milosti
