Kada sam Jasenka Houru, osnivača i člana Prljavog kazališta zamolila da se pokuša prisjetiti nekih događanja vezanih uz Večernjakovu ružu, u pola me je rečenice prekinuo: – Zašto bih se pokušao prisjetiti? Pa ja jako dobro pamtim sve u vezi s Ružom. Bez ikakvog lažnog laskanja, moram reći da mi je bilo žao kada je Ruža ukinuta jer Večernji list bile su novine s golemom tiražom i nagrada njegovih čitatelja puno je značila. Uvijek mi bude pomalo krivo kada se ugasi neko natjecanje, kad se spusti nivo ili se izgubi identitet – priča Houra. Iako će mnoge njegove kolege reći da ih nagrade ne zanimaju i kako im ne predstavljaju ništa posebno, Houra iskreno priznaje da je njemu stalo do svakog nagradnog kipića.
Nagrade im imponiraju
– Dugo sam u ovom poslu i sjećam se tih ranijih dodjela nagrada na kojima nije bilo važno tko je dobitnik jer se znalo da je to i zaslužio. A nagrada, kakva god bila, nikada nije mala stvar. Nema čovjeka kojemu to ne imponira, naročito ako ju je dobio za korektan trud i rad – iskreno će Houra. Njegova grupa dobila je šest Ruža, od kojih su čak dvije “stoljetne”: za bend i za pjesmu “Mojoj majci”, svima poznatiju kao “Ruža hrvatska” koja je proglašena pjesmom stoljeća.
– Kada se rade “stoljetni” izbori, hvalevrijedna je sama činjenica što ste u konkurenciji, a kamoli kad nagradu i dobijete. To me uvijek podsjeti na izbore sportaša stoljeća jer mlađa generacija nikada nije ni čula za neke starije i kako onda dodijeliti nagradu? Ruža za “Ružu hrvatsku” uistinu nam je posebno draga uspomena, pogotovo kada se zna da nije nimalo lako izabrati samo jednu pjesmu koja je obilježila stoljeće – priznaje Jasenko.
Vijest o povratku Večernjakove ruže ugodno ga je iznenadila, a u šali priznaje kako bi ga veselilo da se ove godine nađe na dodjeli, makar i samo u publici.
– Dodjele Ruže uvijek su bile na visokom, kulturnom nivou, nije čak bilo ni netrpeljivosti među konkurentima, nikakve zle krvi – prisjeća se Jasenko.
Svoju prvu Ružu Prljavo kazalište dobilo je 1995. godine kao najbolja grupa godine, a nakon toga su ih dobivali gotovo uzastopno.
Ruža kao Porin
Jasenko Houra hvali i organizaciju Ruže.
– Lijepo je kada dobijete nagradu na natjecanju koje je kvalitetno oganizirano, kada znate da je ta nagrada uistinu odraz mišljenja publike. To je bila veličina Večernjakove ruže i ljudi koji su na njoj radili. Ne želim da se netko nađe uvrijeđen, ali takav je bio i Porin u svojim počecima. Onaj tko bi dobio nagradu, uistinu je bio poseban, a zanimljivo je i to što ga nitko ne bi gledao preko oka i nije bilo zavisti – priča Jasenko.
NAJVAŽNIJE GODINE
1979.
Te godine, dvije godine od osnivanja benda, izdajemo svoj prvi album koji se jednostavno zove “Prljavo kazalište”. Album je bio kontra svega onoga što se tada događalo i što se nudilo na tržištu, a mi smo bili balavci nesvjesni cijele situacije.
1980.
Izlazi naš drugi studijski album “Crno-bijeli svijet” i nastaje potpuni kaos. Album postiže golem uspjeh, na njemu se nalazi nekoliko hitova, mi postajemo neviđeno popularni, ali stvari počinju izmicati kontroli. Mi, članovi benda se mijenjamo, postali smo klinci napumpani slavom i više nismo znali što bismo sa sobom. Tada bend prvi put onako “klinački” zapinje i pitamo se: “A što ćemo dalje?”
Početak 80-ih
To su bile godine kada smo počeli ići u vojsku, ekipa se pomalo rasplinjuje i teško se možemo naći svi na okupu. Dečke gotovo nisam vidio do 1986. godine. Nije se znalo tko pije, a tko plaća. Davorin Bogović u jednom trenutku odlazi na Krk raditi u pošti! Bile su to doista kritične godine za Kazalište.
Kraj 80-ih, početak 90-ih
Godine 1988. izlazi album “Zaustavite zemlju” na kojoj se, među ostalim pjesamama, nalaze i “Marina” te pjesma “Mojoj majci”. Bio je to naš posljedni album uoči prvih izbora u Hrvatskoj. O uspjehu mislim da nije potrebno pričati. A potom u ratnim godinama izlazi album “Lupi petama” i mogu reći da smo njime sebi osigurali poseban status.
