"Ja sam američki pisac rođen u Rusiji i školovan u Engleskoj, gdje sam studirao francusku književnost prije nego što sam petnaest godina proveo u Njemačkoj", govorio je rusko-američki književnik Vladimir Vladimirovič Nabokov, rođen 1899. u Sankt Peterburgu, u imućnoj obitelji, vjerojatno amblematski emigrantski pisac dvadesetog stoljeća, ali i pisac koji je savršeno udomaćen u barem dvije kulture, dva jezika i dvije književnosti, ruskoj i američkoj. Njegov otac bio je liberalni političar, majka je bila potomak plemićke obitelji. Vladimir je bio najstariji od petero djece. Najprije su ga guvernante učile engleski i francuski, a ruski je naučio od privatnog učitelja iz lokalne škole. Obitelj je naizmjence govorila svim tim jezicima, što će uvelike odrediti njegov budući životni i umjetnički put.
U djetinjstvu se bavio sportom, razvio ljubav prema leptirima, stekao jako široko obrazovanje, a u školu su ga dovodili u obiteljskom Rolls Royceu. Oktobarska revolucija i posljedično gubitak svih prava stečenih naslijeđem zatiču ga kao 18-godišnjaka. Te povijesne okolnosti, u kombinaciji sa značajem njegova književnog djela koje će nastati u budućnosti, učinile su ga najpoznatijim ruskim emigrantom 20. stoljeća. Od gubitka novca i imanja, više ga je odredio gubitak domovine i gubitak korijena vlastitoga jezika.
Pjesnik, romanopisac, prevoditelj, publicist i stručnjak za leptire, kozmopolit i erudit, umro je 1977. u Montreuxu, kao jedan od najvećih i najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća.
VEZANI ČLANCI
Kratki roman "Lolita", koji mu je donio svjetsku slavu, napisao je na engleskom, putujući tijekom praznika u Sjedinjenim Američkim Državama. To je treći njegov naslov koji je pisao na engleskom. U toj šokantnoj knjizi o sredovječnom intelektualcu Humbertu Humbertu i njegovoj ljubavi prema 12-godišnjoj Dolores Haze, kojoj postaje skrbnik nakon pogibije njene majke Charlotte Haze, razvije se pripovijest koja danas, vjerojatno, niti bi mogla biti napisana, niti bi mogla biti objavljena, a ako bi je netko i napisao, u boljem slučaju po sebe bio bi otkazan i kažnjen anonimnošću, dok bi se u vjerojatnijem slučaju njime bavile policija, pravosuđe, socijalne službe. "Lolita" je, dakle, ljubavna priča sredovječnog muškarca i jedne djevojčice, u kojoj se sve to, s današnje točke gledišta, strašno i nedopustivo, dogodi uglavnom u njegovoj glavi.
Prvo izdanje "Lolite" objavila je 1955. u Parizu izdavačka kuća Olimpia Press koja je bila specijalizirana za objavljivanje erotske i avangardne književnosti, a u SAD-u je objavljena 18. kolovoza 1958. godine. Osim što mu je donio veliku slavu, roman je neizostavan na svim listama najboljih knjiga 20. stoljeća, pa je tako i na popisu popisu stotina najboljih romana stoljeća prema časopisu Time.
Prijevod romana na ruski načinio je sam Nabokov i objavio ga u New Yorku 1967., dok je u Rusiji knjiga objavljena tek 1989. godine.
Iako je on to cijeli život opovrgavao, smatra se da je Nabokova na pisanje "Lolite" naveo slučaj otmice jedanaestogodišnje Florence Horner 1948. godine. Nju je oteo mehaničar Frank La Salle, pedesetogodišnjak, i putovao s njom 21 mjesec ucjenjujući je, dok ona nije uspjela pobjeći i pozvati policiju. Godine 1950. Lasalle je osuđen na 30 godina zatvora. Tema automobilske vožnje i Sallyova vanjska sličnost s junakinjom Nabokovljevog romana upućuju na činjenicu da je to bio slučaj koji je stvorio temelje romana, a sigurno je da je Nabokov znao za taj događaj.
Moguće je da je Nabokova na stvaranje "Lolite" navela već postojeća istoimena novela novinara Heinza von Lichberga iz 1916. To je djelo bilo gotovo nepoznato, ali je činjenica da i ono govori o opsesiji starijeg muškarca maloljetnicom koja se također zove Lolita.
No, čak 27 godina prije objavljivanja romana, Vladimir Nabokov je u Berlinu napisao pjesmu "Lilith", koja također govori o istoj vrsti opsesije.
Potkraj 1939., gotovo deset godina prije slučaja otmice Florance Horner, Nabokov je napisao novelu "Čarobnjak", priču o sredovječnom draguljaru koji postaje opsjednut 12-godišnjom djevojčicom. On uspijeva oženiti teško bolesnu majku djevojčice te nakon njezine smrti stječe skrbništvo nad djetetom. Odvodi je na ljetovanje i usput je zaustavlja u otrcanom provincijskom hotelu gdje se prijavljuju kao otac i kći. Možda je to bila skica roman "Lolita", možda se radi o varijacijama na opsesivnu književnu temu.
U svakom slučaju Nabokov je bio upoznat s slučajem iz crne kronike, jer u 33. poglavlju "Lolite" piše: "Jesam li možda napravio Dolly to što je Frank Le Salle napravio Sally Horner?".
U početku, u strahu od skandala, planirao je objaviti "Lolitu" anonimno. Skandal je doista pratio knjigu od samog početka, no u konačnici mu je, uz veliku slavu, donijela i prihode koji su mu omogućili da napusti posao učitelja u SAD-u i preseli se u Švicarsku.
Roman je ekraniziran dvaput. Prva adaptacija filma - američki film "Lolita", snimio ga je Stanley Kubrick 1962. godine. Sinopsis je napisao sam Nabokov, ali na kraju je bio korišten samo u maloj mjeri. Američka glumica Sue Lyon u vrijeme snimanja imala je 14 godina. Humberta Humberta je igrao britanski glumac James Maceau.
Drugu verziju snimio je Adrian Lyne 1997, prema scenariju Stephena Schiffa. Iako je taj film bliži izvorniku, a glavnu ulogu nosi Jeremy Irons, Kubrickova verzija je za povijest filma važnija.
"Lolita" zacijelo nije najbolji ni književno najznačajniji Nabokovljev roman. Ali jest najslavniji i jest onaj čija mu je prodaja omogućila materijalnu sigurnost u životu. Za kulturnu povijest "Lolita" je važna jer predstavlja introspektivnu identifikaciju s likom koji predstavlja, misli i osjeća nešto što je izvan pravno-moralnog društvenog standarda i prihvaćenih običaja. Bez takve identifikacije ne samo da nije moguća književnost, nego nije moguć ni život u zajednici.
VIDEO Nives Celzijus o odnosu s Dinom Drpićem: 'Ne plaća alimentaciju jer ne radi, napali su me zbog toga'
Humberta je igrao James Maceau? Maceau?! Nemojte se ljutiti, ali samo par sekundi je dovoljno da se provjeri kako se točno piše prezime poznatog glumca, ako već niste nikad za njega čuli. Zar je to tako teško? Za početak, ratovi su nešto "strašno i nezamislivo." Nadalje, pored svih nakaradnosti i opačina, pornografije, krajnje seksualizacije kojom se i obična žvaka želi uvaliti kao proizvod, Sodome i Gomore po cijelom svijetu, bitno da bi neki pisac, koji bi se danas usudio napisati sličan roman, bio obješen na glavnom gradskom ili seoskom trgu. Razumijem da je tema delikatna, ali oprostite, pogledajte u kakvom svijetu živimo, što se radi, o čemu se piše, što se reklamira i uporno želi prodati, koliko nam se ispiru mozgovi, imamo 200 novih rodno-spolno-nespolnih rodova i spolova, živimo u svijetu nezamislivog kriminala, trgovine djecom, ženama, ljudima općenito, organima, ali ćemo pored svega istaknuti neki roman koje se dotaknuo osjetljive teme i izopćiti autora, a filmove staviti u bunker. U nekim zemljama i dan danas se udaju djevojčice, i rađaju, postoje dogovoreni brakovi, postoji matrijarhat, postoji poliamorija, postoje sotonističke skupine i razno razna tajna i moćna društva, pišu se nezamislive gluposti i pritom još i opasne, što sve ne postoji, ali idemo sad spaliti prvo Lolitu ili bilo koje umjetničko djelo koje se bavi delikatnim temama jer ljudska priroda nije jednostavna, a još manje je jednostavna ljudska seksualnost i nagoni.