U dugotrajnost vlade koju pripremaju Pedro Sánchez i Pablo Iglesias ne vjeruju ni oni sami, jer da su smatrali mogućom vladu Socijalističke stranke (PSOE) i Podemosa uspostavili bi je poslije prošlih izbora kada su imali 10 parlamentarnih mjesta više nego sada poslije izbora održanih u nedjelju.
Ta vlada, nazvana “ujedinjeni narod” (pueblo unido) i po pjesmi “Ujedinjeni narod neće nikada biti poražen” (El pueblo unido jamás será vencido) čileanskog pokreta Unidad Popular i tadašnjeg predsjednika Salvadora Allendea (umro u čileanskom puču 1973.), sada je stvorena jer Pučka stranka (PP) nije htjela ući u veliku koaliciju sa socijalistima da ne prepusti oporbu populističkom Voxu.
U Italiji je stvorena žuto-crvena vlada (Demokratska stranka i Pokret 5 zvijezda), za koju se kaže kako je među 66 republikanskih vlada najljevija, kako bi se suprotstavila populizmu čelnika Lige Mattea Salvinija. U Italiji prije nekoliko mjeseci, a sada i u Španjolskoj, nastaju najljevije vlade samo zato da se suprotstave tzv. desnici.
Kada su i u Italiji, kao i u Španjolskoj, tako i u Njemačkoj i Velikoj Britaniji na vlasti bili socijalisti ili socijaldemokrati ili laburisti, uvijek su provodili politike centra, a nikada ljevice. Ministar ekonomije u španjolskoj socijalističkoj vladi Zapatera bio je Pedro Solbes koji je provodio identičnu liberalnu ekonomsku politiku koju je u Aznarovoj pučkoj vladi provodio ministar Rodrigo Rato.
U Njemačkoj (tada Zapadnoj) socijaldemokrati su došli na vlast tek 1964. s Willyjem Brandtom, ali tek nakon što su se stvarno odrekli marksističke ideologije s programom iz Bad Godesberga u studenom 1959. SPD je napustio marksističku ideologiju i revolucionarno preuzimanje vlasti. Tek tada je dobio pravo građanstva. Talijanski komunisti nisu mogli ući u vladu sve dok se nisu oslobodili imena i ideologije srpa i čekića.
Dok će jedina ideologija današnje ljevice biti usmjerena samo na kritiziranje nekih izjava tzv. populista i dok ne bude gledala na ekonomski razvitak pragmatično, a ne ideološki, neće privući glasove. Izbori se dobivaju nekim sloganima (vrijedi za desnicu i ljevicu), ali se u vladu ulazi i u njoj opstaje provodeći politiku centra.
Upravo se pitam ali Silvije Tomašević poznaje razliku između njemačkog SPD-a (koji je još 1926 Komuniste nazivao crvenim Fašistima) i Die Linke (sljedbenice SED-a)? Što od ovih dvoje stranaka je Titoistički SDP u Hrvatskoj?