Dva velika grada u središtu Europe. Svaki za sebe je ekonomska velesila. Jedan s gotovo dva milijuna stanovnika, drugi sa 650 tisuća. Jedan s prosječnom kupovnom moći (GDP PPP) od 44.700 eura proglašen je najugodnijim gradom za život na svijetu, drugi s još i većom kupovnom moći od 53,700 eura na godinu u središtu je jedne od deset najbrže rastućih europskih regija. Pa ipak su oba shvatila da svaki sam za sebe neće moći naći “odgovore” na “izazove budućnosti” i odlučili su se udružiti. Pokreću “regionalnu suradnju” i “istinski zajedničko tržište rada u twin-city regiji”. Riječ je o Beču i Bratislavi.
Nije to jedini takav primjer u svijetu. Kineski gradovi Guangzhou, Hong Kong i Macau, te još nekoliko “manjih” na ušću Biserne rijeke, premda je svaki već megapolis s 4-5 do 14-15 milijuna stanovnika, autocestama, superbrzim vlakovima, metroima i mostovima povezuju se u megapolis sa 60 milijuna stanovnika.
Greater Bay Area, kako se naziva, već sada je “svjetska tvornica” elektroničkih uređaja, no za budući rast trebat će joj još više kolektivne unutarnje energije.
U Hrvatskoj ne nalazimo ništa takvoga. U Rijeci se gradi novi veliki kontejnerski terminal Zagrebačka obala, no nitko iz službenog Zagreba nije ga došao ni pogledati. Kad proradi, kontejneri će s njega putovati vlakom za Budimpeštu i dalje, a karlovačku, zagrebačku i koprivničku ekonomiju zaobići će u širokom luku.
I obrnuto, za hrvatske gradove u unutrašnjosti Zagrebačka će obala biti samo još jedan hrvatski terminal s koncesijom prodanom nekom strancu preko kojega će neka strana roba, najvjerojatnije s ušća Biserne rijeke, putovati u neke strane gradove, najvjerojatnije u združene Beč i Bratislavu.
Čakovcu, Varaždinu i Sisku kao da ne trebaju ni pruga, ni luka, ni izvozni kontejnerski terminal. Autocesta koja ih već povezuje ne može od njih zaraditi ni za kamatu na inozemne kredite s kojima je sagrađena.
Zagrebački gradonačelnik nikada nije osjetio potrebu otići u Rijeku i razgovarati o suradnji s riječkim, ni obrnuto. Oni su, naime, suprotne “političke opcije” i premda su jedan bez drugoga suviše maleni, suviše beznačajni, suviše slabi i nesposobni, osuđeni na ekonomsku propast ili stoljetnu stagnaciju u najboljem slučaju, oni kao da su jedan drugome smrtni neprijatelj. A imali bi o čemu razgovarati.
Zapadno-istočni ekonomski pravac na kojem se Zagreb nalazi mrtav je, od Ljubljane preko Zagreba prema Beogradu i natrag nema gospodarskih tokova vrijednih spomena. Sva ta tri grada sada su isključivo na koridorima jug-sjever i konkuriraju jedan drugome koji će više kineske robe preko Kopra, Rijeke ili Pireja u Budimpeštu, Beč i Bratislavu samo transferirati, a da je ni ne vide.
Sve govori da se Varaždin, Zagreb, Karlovac i Rijeka sada moraju ujediniti u jedan barem malo veći i jači grad na moru pa da za taj južno-sjeverni koridor zajedničkim naporom pokušaju nešto i proizvesti. Bez toga neće samo oni biti propale “političke opcije” nego će cijela Hrvatska ostati bez ikakve ekonomske opcije.
POGLEDAJTE VIDEO: Mirenje Vlade i Sindikata
Utopija... Kod nas je bitna jedino politika, te državna i javna služba. Kakvo gospodarstvo, što će nam to...