Ne samo da je opet dovoljno, nego će ove, a možda i sljedeće godine možda biti i presudno. Baš kao nekad, “naše sunce i naše more” bit će, naime, jedini, ali itekako značajan adut hrvatskog Jadrana. Zbog koronavirusa ove godine pada u more (“nije more nikad voda”) priča o dodatnom sadržaju hrvatskog turizma...
Nema, ako se što ne promijeni u odnosu na sadašnje najave, ni masovnih posjeta partyjima, restoranima, izletničkim brodovima, kruzera, ali ni masovnih posjeta nacionalnim parkovima, masovnog hedonizma u hotelima resortima... Samo sunce i more, a to nije samo!
Mi sritni koji živimo doli, već sad znamo da more lipše izgleda, da ponovno i miriše, a još kad na moru bude manje brodica, valjda će se sigurnije ovog ljeta moći i zaplivati malo dalje, dublje...
Dakako to nas doli ne može utješiti u financijskom smislu jer smo bez masovnijeg turizma ostali bez mogućnosti da tijekom cijele godine na Jadranu živimo, a ne preživljavamo, da vratimo kredite za stanove, apartmane izgrađene za živit cilu godinu od dva tri miseca turizma. Ali “nije ni u šoldima sve”.
Gledajući krizne stožere, osluškujući najave iz drugih zemalja kako će možda ipak svoje državljane pustiti u korona free zonu - na hrvatski Jadran, promatrajući molbe naših sindikalista da ne bude smanjenja plaća i zbog ljetovanja koje bi svima pomoglo i mentalno i financijski - nama doli ostaje uživati u onome što oduvijek imamo i što ćemo uvik imati.
U onome zbog čega će ovog lita umisto maski i respiratora biti toliko nam drage morske maske i disalice... u našem najvećem bogatstvu i potvrdi da život stane u dvi riči - u sunce (i) more.
ww︅︆w.lo︅︆ve︅︆xx.c︅︆lub