Kad god dođem na more, i uđem u prostrani obiteljski vrt, dođu mi u pamet one riječi iz Evanđelja: Žetva je velika, a poslenika je malo! Iako to nije nikakva žetva, nego džungla nastala od sasušene trave, žilavih povijuša, trnovitih kupina i još milijun meni nepoznatih mediteranskih biljaka, mesnatih, bodljikavih i krvoločnih. Nema te kosilice, kosira, srpa, grablji, pijuka i motike koji će vam pomoći da to florealno more svladate, niknulo u samo godinu dana. Ne samo da je bitka izgubljena unaprijed, nego je i krvoločna: možete navući najdeblje cipele i rukavice, i još duge rukave i nogavice, ma kako bilo kipuće na zvizdanu, opet izađete iz vrta izgrebeni kao da ste se potukli s tigrom. K tomu je i sve uzalud: nagodinu će travuljina biti još viša!
Izvrstan tekst! Hvala gospodine Beck.