Jednog dana, bilo je to 1989., nešto čudno počelo se događati u uredima produkcije serije "Thirtysomething". Sve asistentice su počele nestajati... Radni stolovi bili su napušteni. Jedna po jedna, tražile su izliku da odu posjetiti studio. Rekli su mi se da se proširila vijest da neki glumac "iz snova" taj dan snima epizodu iz treće sezone. Zvao se Brad Pitt.
Tako je redatelj Ed Zwick (71) u svojoj nedavno objavljenoj filmskoj autobiografiji "Hits, Flops and Other Illusions: My Fortysomething Years in Hollywood" (Hitovi, neuspjeli projekti i druge iluzije: Mojih četrdesetak godina u Hollywoodu) ispričao kako je prvi put čuo za Brada, s kojim će nekoliko godina kasnije, 1994., snimiti film "Legende o jeseni". U seriji je bio samo statist u sceni u kojoj se bračni par ranije vraća doma i zatekne bejbisitericu i Brada u seksu na podu. Brad im mahne rukom i izgovorio samo jednu riječ, "Heeej". No, sve prisutne asistentice i Zwick su ga zapamtili.
Urlao je na Brada Pitta, oduševio ga je DiCaprio, a Julia Roberts koštala ga je 6 milijuna dolara
Zwick objašnjava da su redatelji luđaci, skoro svi, čak i oni koji razviju lažnu šarmantnu skromnost u ophođenju s glumcima kojom samo prikrivaju dubinu svoje ambicije, bijes i opsjednutost sobom. Kad su jednom njegovu šestogodišnju kćerku pitali u vrtiću što radi njezin tata, dijete je odgovorilo, "Dere se na ljude". William Wyler ponekad bi samo pasivno agresivno sjedio na svom stolcu i iza svake scene ponavljao kao automat, "Ponovo", a David Fincher natjerao je Jakea Gyllenhaala da milijun puta samo prolazi kroz otvorena vrata. A tu su i redatelji istinski sadisti koji uživaju što mogu "naređivati stotini ljudi s uzbuđenjem koje graniči sa seksualnim".
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
